Obeležen važan jubilej – 40 godina od čuvenog albuma “Električnog orgazma”
BEOGRAD, 25. marta – Prvi dan medjunarodne muzičke konferencije i festivala “Kontakt 2022” u Beogradu obeležen je juče (24. mart) značajnom tribinom naziva “Lišće prekriva Lisabon – 40 godina od ploče Električnog orgazma”.
Susret je održan upravo povodom velikog jubileja – četiri decenije od čuvenog albuma “Lišće prekriva Lisabon” rok benda “Električni orgazam”, koji postoji već 42 godine, osnovan 13. januara daleke 1980. u kafani “Mornar” u Beogradu nakon koncerta makedonske etno rok džez grupe “Leb i sol”.
Obeležili su 40. rođendan krajem decembra 2021. veoma uspešnim rasprodatim koncertom u velikoj sali Kombank Dvorane.
Takodje, u Elektropioniru su imali novi koncert 13. januara ove godine, baš na datum kada su osnovani.

Učesnici razgovora su bili članovi antologijskog benda – Srđan Gojković Gile, Ljubomir Đukić Ljuba, Ljubomir Jovanović Jovec, Jovan B. Jovanović – Grof, kao i Toni Jurij iz Slovenije, urednica Zorica Kojić, dok je moderator bio Dragan Ambrozić.
Lider Gile je kao i uvek na tom albumu bio vokal i gitara, Grof – bas gitara, Jovec – gitara, pokojni Goran Čavajda Čavke – bubnjar, i Ljubomir Đukić Ljuba – klavijature i vokal.
Moderator Ambrozić je ocenio da je ovaj album bio najviši umetnički izraz antologijskog rok benda, a da su pre toga objavili svoju prvu ploču, onda čuveni „Paket aranžman“ – esencija Novog talasa, kao i uživo ploču sa koncerta u Varšavi (Poljska).

ALBUM SE DESIO U ČUDNOM TRENUTKU KADA ZAMIRE NOVI TALAS
„Bili smo tada veoma dobro usviran bend, upravo zbog te turneje u Poljskoj. Većinu smo svirali nove pesme tada, jer sam smatrao da Poljaci ne poznaju inače naše numere sa prvog albuma, tako da možemo komotno svirati i najnovije, spremne za drugi album. Imali smo dva koncerta u Varšavi, to su zapravo bila dva manja nastupa od po 40 minuta“, otkrio je pevač, gitarista i lider benda Gile i napomenuo da će izdavačka kuća „Croatia Records“ objaviti taj live album kao deluks vinil.
Ista kuća planira i reizdanje albuma veoma poetičnog naslova “Lišće prekriva Lisabon“ objavljen daleke 1982. godine za diskografsku kuću “Jugoton” i predstavlja drugi studijski materijal beogradskog rok sastava, podeljen na A i B stranu.
Tako su na A strani devet numera: „Pođimo”, „Alabama“, „Žuto“, „Sam“, „Glave“, „Devojke“, „Afrika“, „Podstanar“ i „Leptir“.
Na pesmama “Alabama” i “Leptir” trubu je svirao Pero Ugrin.
B stranu čini još osam pesama: „Bomba“, „Nezgodno“, „Razgovori“, „Ona“, „Znam“, „Četvoro“, „Odelo“ i „Dokolica“.


Frontmen grupe Gile je podsetio da su tada promenili ritam sekciju, došao im je Grof, a Čavke otišao u vojsku nakon snimanja „Paket aranžmana“, ali se posle ipak vratio.
Grof se prisetio tog vremena da je već ranije poznavao članove benda kao što je Gile ili upravo Čavke koji ga je i preporučio da im se pridruži.
On je naveo da im je u tom vremenu uzor bio Dejvid Bouvi, jedini koji se zapravo nikada nije menjao, ostajao je uvek isti u svom stilu žanra glam rok muzike.
Onda se Gile ubacio na taj komentar i rekao da su pesmu “Alabama” sa ovog albuma snimili zbog Dejvida Bouvija (“Alabama Song”), a ne grupe “The Doors” i Džima Morisona, u drugoj verziji, kako su mnogi mislili.
Opet, u to vreme 1982. godine, svi su primetili, došlo je do zamiranja Novog talasa, tako da je njihov album bio nešto sasvim drugačije, dobio je odlične kritike u štampi, ali nije bio prihvaćen od strane publike.


„Album nam se desio u veoma čudnom trenutku, tada su bili bendovi, upravo „Idoli“, „Film“, „Prljavo kazalište“, gde dominira više pop muzika, a Novi talas nije aktuelan. Mi smo se bavili umetničkom muzikom, ne komercijalnim aspektom, i nije nam bilo važno koliko ćemo ploča prodati“, objasnio je frontmen Gile.
„Bio je to naš prvi konceptualni album. Kao što su imali „Bitlsi“ svoj album „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“, koji je delovao kao neka pozorišna predstava, tako smo i mi snimali tih 17 pesama ne kao posebne singlove, već se oni posmatraju kao jedna kolekcija, ciklus. Govorili su nam sa više strana da je album jedinstven, da nema nikakve uzore u drugim umetnicima ili albumima“, rekao je Gile.


TEKSTOVI: DUBOKA FILOZOFIJA NA VISOKOM NIVOU
Dragan Ambrozić, inače urednik muzičkog programa Doma omladine Beograda, selektor Exit festivala, istakao je da je veoma specifična struktura i koncept albuma, to su izrazito kratke pesme do 2 minuta, što ne postoji nigde u istoriji domaće muzike, u stilu elektrik gotik post panka.
Gile je primetio da je i poznati američki bend “The Residents” iz San Franciska, čuven po tome da su uvek maskirani i niko im ne zna pravi identitet, niti vidi lice, imao i taj koncept da objavi čak 30 kratkih pesama, minijatura na jednom albumu, a “Električni orgazam” je “samo” 17 snimio.
Ambrozić je rekao da je taj stil elektro gotik post pank ove faze benda sa tim albumom donekle video jedino kod pank grupe “Pekinška patka” i njihovog albuma “Strah od monotonije” (1981).
Urednica i muzička novinarka Zorica Kojić smatra da su tekstovi sa tog albuma i drugih izdanja bili duboka filozofija, na visokom nivou umetnosti.
Gile kao autor tekstova je na to rekao da je voleo pravce dadaizam i nadrealizam, dela Franca Kafke, tako da je želeo da takvu umetnost primeni u rokenrolu.



„Teško je objasniti kako nastaju stihovi. Ja krenem da sviram na gitari akorde, i onda kao da mi reči same dolaze, jedna po jedna, stihovi, kroz neki filter kreacije, bez predumišljaja, kao da reči prepisujem iz vazduha. Inače smatram da se umetnost sama nekako stvori, a da sam ja samo medij kroz koji se ta muzika emituje“, skromno je ispričao Gile kako mu nastaje nadahnuće.
Na ovoj tribini je gostovao i Toni Jurij iz Slovenije, poznati tonski ekspert, koji je u to vreme snimao remek delo zvano “Bistriji il tupji čovek biva kad…” grupe “Šarlo Akrobata”.
Jurij je istakao da je sebe uvek video kao dodatnog, dopunskog člana nekog benda, a da je sa momcima iz ove grupe uvek bilo vrhunski raditi, i da je osećaj tog stvaranja bio stvarno kako i samo ime kaže – “orgazmičan”.


Gile se nadovezao da su oni svi tada ipak bili klinci od 20 godina, nisu mnogo znali o samoj tehnici snimanja, zvuku, u čemu je Toni Jurij izvanredan, tako da ih je uputio u sve tehničke stvari realizacije albuma. Takodje, Jurij je producirao i njihov poslednji studijski album “Gde smo sad?” (Mascom, 2018).
KAKO SU DOŠLI NA IDEJU ZA NASLOV ALBUMA – KOD ČAVKETOVE MAJKE
“U tom periodu gde god da smo putovali i svirali, sanalazili smo se sasvim dobro, i u Ljubljani, Zagrebu, Poljskoj. Na snimanju drugog albuma sve nam je nekako bilo važno, i ko nam radi omot albuma, i kako će on da izgleda, i imidž benda i njegovih članova”, govorio je Gojković oko početne ideje, i da su se svi složili da na naslovnici albuma bude upravo – Čavke.
Dejan Papić je bio fotograf i naslovna strana Čavketa koji se smeši je zapravo drugačija postavka, kako je otkrio Gile, što znači da on uopšte ne stoji, već sve vreme leži.
Papić ga je uslikao tako što mu je prišao odozgore i onda je objavio tako da izgleda kao da bubnjar sve vreme stroji, a on ustvari leži.
Na kraju Gile je otkrio i kako je došao na ideju za baš taj neobičan i atraktivan naziv albuma.
„Sasvim slučajno sam sa Čavketom u poseti kod njegove majke jednom prilikom ugledao pisani ljubavni roman autorke Barbare Kartland čiji je malo drugačiji naziv „Lišće pokriva Lisabon“ i bio mi je fenomenalan. Izmenio sam malo tu drugu reč i tako smo dobili naziv albuma. Fascinirao me naslov i želeo sam da ga uzmemo. Ne mogu da objasnim zašto, ali mi se mnogo dopalo kako to zvuči: „Lišće prekriva Lisabon“, divno“, objasnio je Gile poreklo nastanka tog poetičnog i lepog imena, i naveo da su mu omiljene pesme sa tog albuma – „Leptir“, „Odelo“, „Ona“ i „Četvoro“.




SVE VREME SMO BORAVILI U SKC-U I NIJE NAM BILO VAŽNO ŠTA SE DEŠAVA NAPOLJU
Ljubomir Đukić Ljuba se prisetio da su promene u bendu bile od prvog dana kad su snimali taj album, Grof je bio nov i krenuli su u druženje, stvaranje, veoma posvećeni materijalu pred njima.
„Stalno smo imali probe, bili predani jer smo znali da smo na pravom putu. Inspiracija nije bila kod nas nikada problem, svi u grupi su bili jako kreativni. Sa naših tada 21, 22 godine, ideju smo imali u nama samima, mi smo bili ta ideja“, primetio je Đukić.
On je dodao kako su u to vreme stalno boravili u Studentskom kulturnom centru (SKC) u Beogradu.
„Iako su bivali razni problemi u zemlji, mi to nismo primećivali. Bili smo u SKC-u i odande nismo izlazili, samo se zavučemo i ostanemo. Nismo ni znali šta se dešava napolju. Odnosno, znali smo, ali nam to uopšte nije bilo bitno“, napomenuo je klavijaturista i pevač Ljuba.




Kolega gitarista Jovec podsetio je da je ploča „Lišće prekriva Lisabon“ tek kasnije vremenom dobila na značaju i ono što su kao bend očekivali, a u početku se to nije ostvarilo.
Jovec je istakao koliko su imali sjajne uslove za snimanje, jer im je muzički studio bio na raspolaganju 24 časa dnevno i tako pune tri nedelje dok nisu završili album.
„Naš drugi album je bio prava kulminacija u smislu da je sabrao sva našadruženja i sviranja, kao presek starih i novih članova benda“, zaključio je Jovec.
Drugi album je tada bio ispod vidika, van radara, nije imao prave hitove.
Ali Ambrozić smatra da je taj album bio pretvoren u samo jezgro estetike benda, i imao uticaje stila muzičara kakvi su bili David Bowie, “The Doors” ili “Joy Division”.




Ove godine je obeležavanje 40 godina tog albuma, tako da je u planu da posle reizdanja na vinilu band održi seriju koncerata gde će svirati pesme sa tog albuma, ne sve ali izbor sa materijala.
Beogradski rok bend “Električni orgazam” je snimio 12 studijskih albuma, a osim navedenog “Lišće prekriva Lisabon” (1982), objavili su – “Električni orgazam” (1981), “Les Chansones Populaires” (1983), “Kako bubanj kaže” (1984), “Distorzija” (1986), “Letim, sanjam, dišem” (1988), “Zašto da ne!” (1994), “A um bum” (1999), “Harmonajzer” (2002), “To što vidiš to i jeste” (2010) i “Gde smo sad?” (2018).
Dok se to ne desi, “Električni orgazam” nastavlja sa koncertnim aktivnostima, i sledeća destinacija gde ih publika može gledati jeste Bassement bar u Kruševcu 7. i 8. aprila (prvi nastup je već rasprodat!), kao i 9. aprila u Čačku na sceni Srpskog paba.
Ivan Makragić
TANJUG / Music Pocket












