Milena Dravić rođena je 5. oktobar 1940. u Beogradu i bila je jedna od najpoznatijih srpskih i jugoslovenskih filmskih, televizijskih i pozorišnih glumica.
Često su je zvali i najvećom jugoslovenskom filmskom divom i glumila je u preko 100 filmskih ostvarenja, brojnim TV ostvarenjima, kao i u pozorištu.
Najpoznatije uloge odigrala je u filmovima Prekobrojna, Bitka na Neretvi, Poseban tretman, Biciklisti, Ljubavni život Budimira Trajkovića, Rad na određeno vreme, Nije lako sa muškarcima…Pohađala je osnovnu školu Janko Veselinović u Dušanovoj ulici na Dorćolu, a potom upisala Prvu mušku gimnaziju. Njen otac Milenko Dravić je igrao fudbal, međutim morao je da prestane kada je saznao da boluje od infektivne žutice. Par godina kasnije, njen brat Rade postao je hokejaš. Majka Ana bila je talentovana za pevanje, i premda je sanjala da joj to bude profesija, odlučila je da bude domaćica i posveti se samo porodici. Milena kaže da joj je njen sud oduvek bio najbitniji.

Njena tetka, očeva sestra, prepoznala je u Dravićevoj talenat za recitovanje i scenu, te je zamolila jednu svoju prijateljicu da proceni da li je u pravu. Ova se složila sa tetkom, i Mileninim roditeljima predložila da je upišu na balet, što su ovi odmah i uradili. Milena ima čak i malo manekensko iskustvo, budući da je na Kolarčevom univerzitetu učestvovala na modnoj reviji i nosila đubretarac. Ubrzo nakon toga, stigla je prva filmska ponuda. Isticala je da joj je Narodno pozorište u Beogradu bilo prozor u svet. Na film je došla slučajno, kada je 1959. prvi put napustila Beograd, i otišla kod tetke u Sarajevo. Zapazio je slovenački reditelj František Čap i dao joj ulogu u svom filmu Vrata ostaju otvorena.

„Meni je Bog podario Dragana kao partnera i za život i za posao. Ljubav, ljubav je bila na prvom mestu… Kada je otišao, svi su shvatili da je iza sebe ostavio izvanredno delo, da je bio oličenje dobrote. A ja sam izgubila sve što je činilo najlepše godine moga života„, govorila je Milena.

U retkim prilikama, kada su javno pričali jedno o drugome, uvek su isticali da im je bračni drug najveća podrška, ali i najstroži kritičar:
„Za brak koji traje četiri decenije može da se nađe više razloga da se on prekine, nego da opstane. Ali, najlakše je nešto preseći i završiti, mnogo je teže boriti se da se brak sačuva. Ponekad i mala svađa može osvežiti dan. Ponekad je potrebno i biti ljubomoran, jer je i to jedan od pokazatelja ljubavi„, rekao je jednom prilikom Dragan.