Sadržajna ponuda prestonice na teatarskom meniju
BEOGRAD, 3. novembra: Beogradsko dramsko pozorište, Bitef teatar, Pozorište na Terazijama, Jugoslovensko dramsko pozorište, Atelje 212 , FDU i Narodno pozorište, vredno i dalje rade u vreme pandemije, tako da će tokom novembra izaći premijerno sa novim projektima u prestonici.
Prva predstava koja će izaći pred publikom jeste “Te noći sam je video” – 4. novembra na sceni JDP-a, prema romanu Draga Jančara u režiji Janeza Pipana.
U pitanju je koprodukcija JDP-a, Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora, Burgteatra iz Beča i Cankarjevog doma iz Ljubljane, koja je već imala premijeru 24. septembra u Sloveniji.
Reč je o najambicioznijem umetničkom projektu u regionu nastalom po romanu Draga Jančara, velikana slovenačke, evropske i svetske literature. Autora smatraju za majstora pripovedanja koji u svojim romanima, novelama, kratkim pričama i dramama govori o dubokim ranama Slovenije i šireg kulturnog prostora – Srednje Evrope.
Njegova dela govore o bliskoj i dalekoj prošlosti, okrutnosti kapitalizma današnjice, neimenovanim prostorima neslobode.


Kratak, slikovit, nezaboravan Jančarev roman na sceni će oživeti glumci iz nekoliko zemalja, pripadnici različitih nacija koji će govoriti na svom jeziku, između ostalih i glumci JDP-a Milan Marić i Nebojša Ljubišić.
Janez Pipan je reditelj čiji rad publika prati dugi niz godina. Pipan potpisuje i veoma uspešnu scensku postavku Jančarevog romana “Katarina paun i isusovac na sceni” Drame SNG u Ljubljani, na čijem čelu je bio dugi niz godina i vodio je sa velikim uspehom.
Igra zaista ogroman ansambl glumaca, gde je i Milena Zupančić, istaknuta slovenačka dramska umetnica, koja je gostovala u BDP-u na projektu “Cement Beograd”.
Milan Marić trenutno je jedan od najtraženijih glumaca mlađe generacije, uz Miloša Bikovića, proslavljen serijama „Državni neprijatelj“, „Besa“, „Porodica“, kao i filmom „Toma“ Dragana Bjelogrlića, gde tumači zvezdu narodne muzike – Tomu Zdravkovića. Film je do sada videlo više od 800 000 gledalaca, a snimljena je i TV serija iz 10 epizoda.




Pozorišni projekat ,,Neću više, mama!’’ u režiji Ive Olujić koji sadrži šest dramskih tekstova od šest različitih pisaca, biće premijerno izveden 5. novembra u okviru poslednjeg dana festivala ,,Pozorište čuda’’ na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, odnosno sceni “Mata Milošević”.
U pitanju je scenski omnibus čije je izvođenje za svoj program izabrala globalna inicijativa “Climate Change Theatre Action”, a tih šest drama na sebi svojstvene načine tretiraju temu klimatskih promena.

Od 3. do 5. novembra na FDU biće održan festival ,,Pozorište čuda’’ u organizaciji Laboratorije interaktivnih umetnosti FDU, gde će se na specifičan način spajati teatarska umetnost i nauka.
Šest drama koje će biti izvedene u vidu scenskog čitanja su – “Platiti za to” Tomasa Pitersona, “Svi smo rođeni u krizi” Dejvida Finegana, “Kada” Vrena Brajana, “Ne zato što smo mi bogovi” Krisa Torpa, “Rendžer” Ivet Nolan i “San/Zapamti” Hane Kormik.


Predstava “Sofia” u koreografiji i režiji nemačkog umetnika Feliksa Landerera biće premijerno izvedena 7. novembra na sceni Bitef teatra.
Ovaj značajan međunarodni projekat je realizovan u koprodukciji Bitef teatra i pozorišne trupe “Landerer & Company”, čiji je osnivač spomenuti reditelj i koreograf rodom iz Hanovera.
Izvođači novog plesnog komada su – Ana Ignjatović-Zagorac, Tamara Pjević, Ivana Savić Jaćić, Branko Mitrović, Jakša Filipovac, Nikola Živković i Staša Ivanović, dok su im alternacije – Nataša Gvozdenović, Miona Petrović, Dušan Bajčetić i Nea Janković.
Međunarodnu ekipu “Sofije” čine – Kristof Litman kao kompozitor muzike, kostimograf Selena Orb, dok scenografiju potpisuje Isidora Spasić.
Predstava postavlja pitanje o ljudskom umu i njegovom naizgled smanjenom kapacitetu da prepozna činjenicu da sabotira sopstvenu budućnost.

Komad “Sofia” je zasnovan na preispitivanju ideja o ljudima i njihovoj povezanosti sa onim što ih tehnološki i organski okružuje. Scensko delo je postavljeno u neku vrstu izložbe ljudskog ponašanja i tela kao nečeg savršenog, prirodnog ili sa manama.
“Kultura je duša društva. Moramo da je zaštitimo kao i ljude koji u njoj rade. Rad sa Bitef plesačima je nešto što predstavlja tu dušu i on me inspiriše da iskusim njihovu strast i posvećenost zanatu”, smatra Feliks Landerer.
Umetnički direktor i koreograf svoje trupe “Landerer&Company” trenutno je angažovan kao gostujući koreograf za kompanije u Geteburgu, Roterdamu, Manhajmu, Bernu: “NDT”, “Ballet BC”, “Gothenburg Dance Company”, “Scapino Ballett Rotterdam”, “Nationaltheater Mannheim”, “Konzert Theater Bern”.

Drama “Pristanak” Nine Rejn u režiji Nebojše Bradića trebalo je da bude premijerno izvedena u pozorištu Atelje 212 na dan 3. novembra, ali usled bolesti glumaca od korona virusa, otkazana je za taj datum, ustvari odložena za neke bolje dane, do kraja ove godine.
Delo savremene engleske pozorišne rediteljke i dramske spisateljice bila bi praizvedba i prvo predstavljanje ove značajne savremene autorke domaćoj publici.
Zašto je pravda slepa? Da li je uvek nepristrasna? Ima li često sužene vidike? To su neka od pitanja koje postavlja ta drama.
Advokati, koji su istovremeno prijatelji, zauzimaju suprostavljene strane u slučaju silovanja.
Glavni svedok je žena-žrtva, čiji je život naizgled veoma daleko od njihovih.
Međutim, turbulentna dinamika i turobnost njenog života neprimetno se preliva u odnose između rivala na poslu i prijatelja, njihove sudbine se zapliću i menjaju pod paljbom kompetitivnih verzije istine.
“Pristanak”, moćna, bolna ali i zabavna drama Nine Rejn, proverava dokaze sa svake strane i dovodi grčku boginju Nemezis u savremeni kapitalististički svet, da nepogrešivo usmeri svoju pravednu srdžbu i podeli svima ono što im pripada.
Napisan britkim jezikom, pametan i višeslojan komad bavi se aktuelnim temama, posebno bliskim personalnim odnosima koji se prepliću i u profesionalnim i ličnim zivotima mladih ljudi koji su glavni akteri.
“Pristanak” je premijerno izveden u Nacionalnom teatru Londona 2017, da bi naredne sezone bio prebačen u Pozorište Harold Pinter na Vest Endu.
Nina Rejn je napisala i komade: “Zemlja tigra”, “Plemena”, “Zec” i “Priče”.
U predstavi će igrati: Bojan Žirović, Tamara Dragičević, Marko Grabež, Branislav Trifunović, Jovana Gavrilović, Jelena Stupljanin i Sofija Juričan.
Komad je prevela sa engleskog Ivana Dimić, scenograf je Marija Jevtić, kostimograf Marina Medenica, a kompozitor Zoran Erić.



Pozorište Atelje 212 zato ima drugi siguran projekat za 8. novembar, ali će to scensko delo biti prvo predstavljeno publici u Prištini – 3. novembra.
Ovaj teatar je dogovorio saradnju sa jednim od najznačajnijih svetskih avangardnih pozorišta, Teatrom “La MaMa” iz Njujorka.
La MaMa kao nosilac projekta, Atelje 212 i Teatra Kendra iz Prištine, uz podršku Fondacije „Moj Balkan“ Njujork/Beograd, realizovali supredstavu “Balkan Bordello” prema drami Jetona Neziraja, a u režiji Blerte Neziraj.
Drama je bazirana na Eshilovoj trilogiji “Orestija”, kao saga o balkanskoj porodici.
Ova antička grčka drama obojena je specifičnim crnim humorom i dotiče samu suštinu balkanskog temperamenta, prati uzlete i padove ljudske duše i ističe apsurdnost epohe, antičke ali i savremene koja se temelji na nasilju i mržnji.
U predstvi igra međunarodna ekipa glumaca, glumci Ateljea 212: Svetozar Cvetković i Ivan Mihailović, glumci Teatra La MaMa: Oni Džonson, Džordž Drens, Judžin de Pudžin, Valoa Mikens, Džon Gutjerez, Mati Barber-Bokelman, Met Naseri, glumica iz Prištine – Verona Kodža.

Međunarodnu autorsku ekipu čine i italijanski kompozitor Gabrijele Marangoni, američki kostimograf Gabrijela Beri, majstor svetla iz Holandije, Jan Perego, koreograf iz Tirane Đerđ Prevozi i scenografkinja iz Beograda Marija Kalabić.
Predstava se izvodi na engleskom jeziku sa prevodom na srpski.
Njujorška premijera planirana je tek za početak aprila 2022. godine. u Teatar La MaMa na njujorškom Ist Endu, gde je planirano da se odigra 10 izvođenja.
BALKAN BORDELLO će se u Ateljeu 212 izvoditi na Sceni Mira Trailović, a u Teatar La MaMa na Sceni Elen Stjuart – ime osnivačice ovog pozorišta – legendarne pozorišne umetnice.
Ove godine Atelje 212 obeležava 65 godina od osnivanja, a Teatar La MaMa 60 godina rada. Elen Stjuart i Mira Trailović bile su povezane decenijskim prijateljstvom, ta njihova umetnička povezanost ogledala se i u gostovanjima La MaMe na nekoliko izdanja festivala BITEF.
Tom novom predstavom Atelje 212 nastavlja svoju misiju povezivanja svetskih savremenih stvaralaca i pozorišta, naročito umetnika i institucija iz našeg regiona.

Beogradsko dramsko pozorište – BDP će se odmah nakon navedene premijere, dan kasnije, 9. novembra predstaviti sa scenskim projektom “Zelena čoja Montenegra”, koji je imao premijeru 10. avgusta na festivalu Grad teatar Budva.
Prema književnom delu Mome Kapora u saradnji sa Zukom Džumhurom, režiju, adaptaciju teksta i scenografiju potpisuje čuveni Nikita Milivojević.
Predstava je realizovana u koprodukciji BDP-a, navedenog festivala Grad teatar Budva i Gradskog pozorišta iz Podgorice.
Na velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” izaći će mnogbrojna glumačka ekipa: Miloš Pejović, Dejan Đonović, Emir Ćatović / Božidar Zuber, Andrija Kuzmanović, Simo Trebješanin, Jelena Simić, Maja Stojanović, Branimir Brstina (umesto pokojnog Milana Gutovića, koji je bio deo predstave na probama), Ivan Tomić, Stefan Radonjić, Milorad Damjanović i Ivan Zablaćanski.






Premijera u Podgorici je planirana za 10. decembar, a u autorskoj ekipi se nalaze i kostimograf Jelena Stokuća, kompozitor Aleksandar Srebrić i tvorac scenskog pokreta – Amalija Benet.
„Ovaj roman je posveta drugovanju pisca, karikaturiste i boema Zuka Džumhura i Mome Kapora, a glavna tema je istorijska, pomalo bizarna storija o prijateljstvu ratnih neprijatelja, crnogorskog kralja, tada knjaza, Nikole Petrovića i turskog visokog oficira, Osman-paše zvanog Sarhoš (pijani). Pozorišno viđenje „Zelene čoje Montenegra“ pripada istorijskoj melodrami, u kojoj je ono što se moglo dogoditi važnije od onoga što se zaista dogodilo, u kojoj su emocije važnije od faktografije, čovek od politike i rata. Ovo je priča, deficitarna u našim vremenima, o pomirenjima i kako bi to Džumhur rekao, ljudovanjima„, zapisao je dramski pisac Stevan Koprivica, autor dramatizacije ovog romana.
Osim festivala “Naši dani” kao mini smotra predstava SNP-a iz Novog Sada (Molijerov “Tartif”, Lorkine “Krvave svadbe” u režiji pokojnog Igora Vuka Torbice, “Ko je ubio Dženis Džoplin?”, Šekspirova “Bura” reditelja Kokana Mladenovića i “Veštice iz Salema” Artura Milera u postavci Nikite Milivojevića), BDP će imati još jedan manji festival – manifestaciju.
Naime, slovenački reditelj Sebastijan Horvat će u tri večeri predstaviti svoju trilogiju premadelima Hajnera Milera, koje je radio u tri grada bivših republika SFRJ – “Cement Zagreb” iz ZKM (25.11.), “Cement Ljubljana” iz SNG (27.11.) i domaći – “Cement Beograd” (28.11.).


Sledeća na redu je već neko vreme odlagana komedija “Vlast” Branislava Nušića, u adaptaciji i režiji Milana Neškovića, čije probe traju od početka jula u Narodnom pozorištu.
Premijera je planirana 17. novembra na maloj sceni „Raša Plaović“ , a u podeli su – Aleksandar Srećković Kubura, Miloš Đorđević, Nikola Rakočević, Dimitrije Dinić, Vanja Ejdus i Zorana Bećić Đorđević.
Reditelj će uraditi i izbor muzike, kostimograf je Marina Medenica Vukasović, scenograf Andreja Rondović, dok je za scenski govor angažovana najzaposlenija lektorka Ljiljana Mrkić Popović.
Biće ovo četvrtka postavka u Narodnom pozorištu te komedije koju je Branislav Nušić počeo da piše 1937. godine, ali je nije završio, jer je u međuvremenu preminuo.
„Vlast je još jedna u nizu Nušićevih komedija kroz koju se bavio temama koje su ga, čini se, neprestano opsedale, poput bahatosti, pohlepe i moralne iščašenosti jednog društva. Ipak, od svih drama koje je napisao, baš ova je ostala nedovršena. U tome smo videli priliku da ovaj nedovršen predložak nadogradimo motivima i situacijama zajedničkim za mnoge Nušićeve tekstove, a koji se na razne načine bave temom vlasti i svime što ona sa sobom donosi, sa željom da preispitamo koliko se, i da li uopšte, godinama kasnije bilo šta promenilo“, analizirao je reditelj Nešković kome će ovo biti četvrta režija u Narodnom pozorištu – „Kod Večite slavine“ (ne baš uspešna postavka), i zapažene – „Bela kafa“ i „Nečista krv“.

Narodno poozorište će imati i nekoliko zanimljivih muzičkih događaja – Svečani koncert 9. novembra povodom obeležavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma, onda 13. 11. koncert za 40 godina umetničkog rada koncertmajstora Edit Makedonske.
Na repertoaru je i Gala koncert za Međunarodni dan tolerancije – 16.11., muzičko veče “Sankt Peterburg u Beogradu” – 17.11. i koncert povodom dodele nagrade “Darko Kraljić” u organizaciji Udruženja kompozitora Srbije.
JDP će se još jednom – 21. novembra, predstaviti premijerno, i to sa poznatim komadom koji je davno (1992) snimljen kao TV drama – “Zagreb – Beograd via Sarajevo” Jelice Zupanc.
Režija je poverena umetničkom direktoru ovog teatra – Gorčinu Stojanoviću, koji takođe potpisuje adaptaciju teksta i scenografiju, dok je kompozitor – Anja Đorđević.
Igraju – Aleksej Bjelogrlić, Miodrag Dragičević, Nebojša Milovanović, Marko Janketić, Joakim Tasić, i drugi.
U drami Jelice Zupanc, u vozu od Zagreba do Beograda, odvija se zamišljeno putovanje Ive Andrića i Miloša Crnjanskog. Posle tek završenog Prvog svetskog rata u kome je Crnjanski ratovao na strani Austrougarske, a Andrić bio utamničen u Mariboru zbog sumnje da je učestvovao u sarajevskom atentatu, oni se sreću u Zagrebu u trenutku ujedinjenja jugoslovenskih naroda u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Pod pritiskom i euforijom pobede i poraza, rasturanja i stvaranja država, raskidanja sa starim, na ovom putovanju koje se odvija početkom 1919, ulazimo u emotivni, intelektualni svet dvojice mladih pisaca koji otvaraju mnoga pitanja – preispitujući ono što je prošlo i ono što tek dolazi.
Ovom predstavom, JDP obeležava 60 godina od kada je Ivo Andrić nagrađen Nobelovom nagradom za književnost. Andrić je inače bio predsednik Pozorišnog saveta JDP-a od 1956. do 1965. godine.



Na samom kraju ostala je muzička predstava “Flešdens” prema hit filmu “Flashdance” (1983) Edrijana Lajna, uPozorištu na Terazijama u režiji Vladana Đurkovića, aktuelnog upravnika Pozorišta lutaka “Pinokio”.
Ovaj planetarno popularan filmski naslov nagrađen je Oskarom za najbolju originalnu pesmu “What a Feeling” i proslavio je glumicu Dženifer Bils.
Muzika iz filma je iznedrila nekoliko hit pesama među kojima je svakako i „Maniac“.
Za novi mjuzikl „Flashdance“ orkestraciju radi čuveni muzičar i često dirigent Aleksandar Sedlar, dok su u autorskom timu i koreografkinja Milica Cerović, kostimografkinja Jelena Stokuća, scenografkinja Marija Kalabić, dirigenti Vesna Šouc i Milan Nedeljkovic.
Kao i “Čikago” Kokana Mladenovića, tako će se i ovaj projekat realizovati sa dve ravnopravne podele, dakle skoto kao dve sasvim različite predstave.
U glumačkoj podeli su: Nevena Nerandžić/Mina Nenadović, Slaven Došlo/Arsenije Tubić, Milena Živanović/Mitra Mladenović, Bojana Račić/Marta Bogosavljević, Tatjana Dimitrijević/Teodora Tomašev, Miroljub Turajlija, Danijel Korša, Tanja Bošković, Valentina Pavličić, Aleksandar Dunić, Milan Antonić, Ana Simić, Slobodan Stefanović, i Jelena Arsić.
U predstavi učestvuju balet, hor i orkestar Pozorišta na Terazijama.
Zbog duplih podela, planirane su dve premijere za novembar, ali tačni datumi još uvek nisu objavljeni, te je moguće da će se ceo projekat pomeriti za decembar.
Nastaviće se ….
Ivan Makragić









