Ljubitelji teatra pred novim ponudama u prestonici
BEOGRAD, 15. novembra – Pozorišne premijere u Beogradu tokom novembra nisu u velikom broju u odnosu na prethodne mesece, tako da će samo Narodno pozorište i Beogradsko dramsko pozorište (BDP) ponuditi svoje nove projekte.
Podsetimo, na samom početku novembra izvedena je duodrama „Audijencija“ Vaclava Havela, u režiji Milana Neškovića, na sceni Studio JDP, a igrali su Miodrag Radonjić i Nikola Rakočević.
Od sada je ta putujuća predstava privatne produkcije na redovnom repertoaru JDP-a.
BDP je nedavno izvelo premijeru neobičnog mjuzikla „Yankee Rose“ u režiji Miloša Lolića, gde glavnu ulogu tumači njegova majka – Danica Maksimović.
TRPELE
Premijerno gostovanje:
Bitef teatar, 16. novembar
Šabačko pozorište / Kraljevačko pozorište
Premijerno gostovanje u Bitef teatru biće upriličeno sutra, 16. novembra sa komadom “Trpele” tandema Boban Skerlić – Milena Depolo, u režiji Aleksandre Kovačević, u koprodukciji Šabačkog pozorišta i Kraljevačkog pozorišta.
Drama „Trpele“ se bavi sudbinama žena koje su ubile svoje zlostavljače, nastao na osnovu autentičnih ispovesti zatvorenica koje su trpele brutalno nasilje.
Njihovi pokušaji da pronađu spas u institucijama sistema, porodici, među prijateljima, kolegama i susedima nailazili su na zid odbijanja.
Drugi pol je vekovima osuđen na trpno stanje dok je sila – mistični temelj autoriteta slepa za patnju potčinjenih. Zatvoreni krugovi sistemskog nasilja implodiraju i u ovom trenutku, tražeći Novi, pravedniji svet sa više svetlosti, milosti i ljubavi.
Autorski tim čine: scenograf: Vladan Slavković, kostimograf Stanislava Jamušakov, kompozitor Predrag Milanović, scenski pokret Damjan Kecojević, dok je saradnik na projektu Biljana Slavković, psihoterapeutkinja.

Glumice Kraljevačkog pozorišta su: Biljana Kostantinović, Gorica Dinulović, Biljana Talić, Svetlana Milenković a glumice Šabačkog pozorišta – Deana Kostić, Sonja Milojević i Aleksandra Ristić.
Poznata je originalna predstava “Trpele” u BDP-u koja se igra od 2015. sa velikim uspehom u režiji Bobana Skerlića, takodje i autora teksta.
Kao osnovno gradivo poslužili su transkripti intervjua koje je Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji obavio sa ženama koje su ubile svoje nasilnike.
Predstava se bavi temom kako socijalne službe, policija, komšije reaguju na tu situaciju, pri čemu su autori stigli do svima dobro poznatog scenarija: u njemu institucije lopticu odgovornosti prebacuju jedni drugima, poo sistemu “vruć krompir”.
Optuženi nasilnici za to vreme praktično postaju žrtve – gostuju po televizijama, vrše pritiske i zastrašuju svedoke.

Sam proces suđenja u predstavi posebno je emotivan zbog količine nepravde koju su zlostavljane žene trpele. Od nezainteresovanih advokata dodeljenih po službenoj dužnosti, neadekvatnog procesa suđenja, pa do nedolaženja svedoka zbog straha od osude društva
Uvek to pitanje, zašto se čekalo, zašto ne pre, da li je to istina. Svedoci smo jednog brutalnog odnosa javnosti prema žrtvama nasilja, koje zaslužuju naše bezrezervno poverenje.
Pokušaji zlostavljanih žena da pronađu spas u institucijama sistema, porodici, među prijateljima, kolegama i susedima nailazili su na zid odbijanja. Drugi pol je vekovima osuđen na trpno stanje dok je sila – mistični temelj autoriteta slepa za patnju potčinjenih.
Zatvoreni krugovi sistemskog nasilja implodiraju i u ovom trenutku, tražeći Novi, pravedniji svet sa više svetlosti, milosti i ljubavi, smatra Aleksandra Kovačević – rediteljka nove verzije drame “Trpele”.
Predstava je laureat nagrade na festivalu “Šabačko proleće” (takmičarska konkurencija – april 2022), i Nagrade okruglog stola kritike za najbolju predstavu i i za glumačko ostvarenje Ansamblu na izdanju 58. Festivala profesionalnih pozorišta Srbije – Kragujevac 2022.

USUD PO GRIGORIJU
Premijerno gostovanje:
Narodno pozorište: 18. novembar
NP Priština / Gračanica
Narodno pozorište u Beogradu će prirediti 18. novembra premijerno gostovanje drame „Usud po Grigoriju“ Miloša Latinovića, u režiji Branka Popovića, u produkciji NP Priština.
Komad poznatog pisca i direktora „Bitef teatra“, o životu i stradanju srpskog novinara, književnika i poslanika, izveden je premijerno krajem maja u Domu kulture u Gračanici.
Ova drama prati životni usud jednog od najznačajnijih pisaca između dva svetska rata, nazvanog „kosovski Andrić“.
Komad daje opomenu društvu da se nikada više ne ponove surovi obračuni i stradanja srpskih intelektualaca.
Nakon profesorskog rada u Prizrenskoj bogosloviji, predavanja u Gimnaziji u Bitolji, Grigorije Božović je bio biran za narodnog poslanika, kao i za predsednika beogradskog Pen kluba, posle čega je proglašen izdajnikom i streljan u Beogradu 1945. godine.
Igraju – Nebojša Đorđević, Bojan Stojčetović, Ivana Kovačević, Nemanja Janičić, Jasmina Stoiljković, Nikola Đorđević, Tamara Tomanović, Strahomka Bičanin i Nikola Stanković.

DE SI BOŽE IZ MAŠINE
Premijere: 20. i 21. novembar
Narodno pozorište
Predstava “De si Bože iz Mašine – Deusexmaki” imaće premijere 20. i 21. novembra takodje u Narodnom pozorištu kao doktorski umetnički porojekat rediteljke Marije Barne Lipkovski.
Rediteljka je poznata po drami “Moskvičem do pakla” Zlatka Grušanovića koju je ranije postavila u Beogradskom dramskom pozorištu.
Diplomirala je 2012. na Fakultetu dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu, na smeru za pozorišnu i radio režiju, i nakon završenih osnovnih studija tokom 2013-2014. pohađala je nastavu u Berlinu kao nosilac DAAD stipendije za umetnike.
Master pozorišne i radio režije završila je na FDU 2015. godine.
Iste godine sa koleginicom Anom Popović osnovala je nezavisnu pozorišnu grupu „Tri Groša“ gde se ističe čuveni komad apsurda „Čekajući Godoa“ Semjuela Beketa, dugo igran na sceni Ateljea 212, gde su briljirali Uroš Jakovljević, Ivan Mihailović, Dejan Dedić.
Sa svojim predstavama Lipkovski je gostovala na mnogim festivalima u zemlji i inostranstvu, među kojima su: “100Grad Festival” (Berlin), “ZLOMVAZ” (Prag), GavranFest (Prag), Dani komedije (Jagodina), INFANT (Novi Sad), ArtOkraina (Sankt Petersburg).

MAGBET
22. novembar 19.30h
Narodno pozorište
U Narodnom pozorištu u Beogradu intenzivno se odvijaju probe antologijske tragedije „Magbet“ Vilijama Šekspira, u režiji Jagoša Markovića, a premijera je planirana za Dan nacionalnog teatra, 22. novembra na Velikoj sceni.
Glavne uloge poverene su velikim imenima, prvacima Drame Narodnog pozorišta – Nebojši Dugaliću (Magbet) i Nataši Ninković (Ledi Magbet).
Glumačku podelu čine i Aleksandar Srećković (Bako), Radmila Živković, Aleksandra Nikolić, Ivana Šćepanović (Veštice), Branislav Lečić (Dankan), Vučić Perović (Malkom), Petar Strugar (Lenoks), Danilo Lončarević (Ros), Jovan Jovanović (Makdaf), Ognjen Malušić (Donalbejn), Nemanja Stamatović (Dvorski časnik/ Prvi ubica/ Sajton), Bogdan Bogdanović (Drugi ubica) i Dragan Sekulić (Sluga).
Reditelj Marković potpisuje i izbor muzike, a u autorskom timu su joss dramaturg Molina Udovički Fotez, scenograf Matija Vučićević, kostimograf Lana Cvijanović, dok je za scenski govor zadužena Ljiljana Mrkić Popović.


Poslednji put „Magbet“ je premijerno izveden u Narodnom pozorištu 27. juna 1975. godine u režiji Arsenija Jovanovića, sa Branislavom Cigom Jerinićem i Ksenijom Jovanović u glavnim ulogama.
Ovu krvavu tragediju o usponu surovog vladara koji bukvalno gazi preko leševa sa svojom brutalnom ženom Lejdi Magbet, da bi stigao na tron, nedavno je postavio i reditelj Nikita Milivojević u koprodukciji Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i Beogradskog dramskog pozorišta, tako da je pomalo čudno da se igra ista drama u razmaku od nekoliko meseci u dva teatra u istom gradu.
Jedan od trenutno najzaposlenijih glumaca u TV serijama Nebojša Dugalić (“Senke nad Balkanom” – dve sezone, “Žigosani u reketu” – dve sezone, “Državni službenik” – tri serijala, “Branilac”, “Pet”, “Vreme zla”) konačno je našao malo predaha da zaigra i u pozorištu, ponovo kod Jagoša Markovića, sa kojim je nedavno saradjivao na komadima “Ožalošćena porodica” Branislava Nušića (2018) u Narodnom pozorištu i “Čudo u Šarganu” Ljubomira Simovića u JDP-u (2022).
Već je Dugalić igrao u Šekspirovim komadima kao „Antonije i Kleopatra“ i manju ulogu u tragediji „Ričard III“.
Nataša Ninković nedavno je imala premijeru komada „Edip“ od Sofokla, u režiji slovenačkog umetnika Vita Taufera, u produkciji JDP-a, dok ju je publika malih ekrana poslednjih sezona gledala u TV serijama „Ubice mog oca“, „Pevačica“, „Senke nad Balkanom“, „Kalkanski krugovi“, i sada najnovije – „Bunar“ Igora Đorđevića.



“HELVEROVA NOĆ”
Obnova drame: 24. novembar
Beogradsko dramsko pozorište
Obnovljena duo drama “Noć Helvera” koju su pre dve decenije igrali Mirjana Karanović i Ermin Bravo, sada se vraća ponovo u beogradski pozorišni život 24. novembra na malu scenu „Predrag Pepi Laković” BDP-a.
Čuveni naslov „Noć Helvera“, drama najpopularnijeg, poljskog, savremenog dramatičara, reditelja i profesora Ingmara Vilkvista (alijas Jaroslava Svijeršća), iz 1999. godine, na suptilan način se bavi začudnim odnosom majke i posinka (momka sa posebnim potrebama), na isprepletanoj relaciji majka–dete, štićenik–tutor, brat–sestra, muškarac–žena, dželat–žrtva.
Intimna drama odvija se u okruženju ojačanog totalitarizma tridesetih godina prošlog veka, čiji eho pojačava unutrašnje tenzije ovog neobičnog para.
Tekst je kod nas izvođen u ranijim verzijama sa velikim uspehom u Ateljeu 212 i Bitef teatru, a glumci Mirjana Karanović i Ermin Bravo odlučili su da obnove ovaj komad, i to baš u novom matičnom pozorištu velike glumice, koja je skoro otišla iz JDP-a.

IVAN MAKRAGIĆ
TANJUG / Music Pocket
P.S. Beleška sa premijere kao prikaz predstave
Održana premijera duodrame “Audijencija” na sceni Studio JDP (04.11.)
Predstava “Audijencija” prema duodrami Vaclava Havela u režiji Milana Neškovića premijerno je gostovala 4. novembra na sceni Studio Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
U predstavi producentske kuće „Arhangel studio“, koja se prvi put izvodi u Beogradu, jedine dve uloge igraju Nikola Rakočević i Miodrag Radonjić.
“Audijencija” je prvi komad češkog pisca Vaclava Havela (1936-2011), objavljen davne 1975. godine, ali autor je pre svega poznat kao poslednji predsednik Čehoslovačke u periodu od 1989. do 1992, i onda zapravo prvi predsednik Češke republike još naredne decenije (1993 – 2003).
Bio je prvi izabrani demokratski predsednik nakon (konačnog) pada komunizma, a razna svoja iskustva je utisnuo u književnost u vidu drama, zbirke poezija, eseja, memoara.
Ova jednočinka je zasnovana na dijalogu između lika Vanjeka, pisca kome je čehoslovački komunistički režim zabranio da piše, i njegovog poslodavca, pivara Sladeka, zaduženog upravo za špijuniranje svog sagovornika.
Havelov dramski tekst na duhovit i topao način ispituje i analizira danas prisutne probleme kao što su cenzura, progoni, što je bilo uvek aktuelno u svim totalitarnim režimima, setimo se samo zastrašujućeg romana “1984” Džordža Orvela.

Komad je delimično autobiografski, jer je pisac Havel stavio sebe u liku Vanjeka, koji je pre posla u pivari bio poznat kao uspešan pisac pozorišnih komada i još poznaje slavne glumce i glumice, što posebno zaintrigira njegovog poslovodju.
Sudbina i nepovoljne okolnosti su junaka dovele do položaja koji nije očekivao, da gura burad piva i ima osećaj da tu tavori, vene, umesto da gradi ozbiljnu karijeru dramskog pisca.
Tako je Havel prikazao ccestu sudbinu umetnika koji su neshvaćeni, neiskorišćeni, nevidljivi, i u konstantnom padu na socijalnoj lestvici, i ostaju nemoćni u tom sistemu.
Komad beznadja, iako realističan i čak naturalističan u dokumentarističkom ključu, ima povremeno obrise teatra apsurda i avangarde kao antologijska drama „Čekajući Godoa“ (1953) francuskog pisca Semjuela Beketa (1906-1989), o večitom traganju za smislom života i nadom.

Malo kasnije se pojavio i naslov „Bez pogovora“ (The Dumb Waiter, 1957) britanskog Nobelovca Harolda Pintera (1930-2008), takodje duodrama kao „Audijencija“, koja na donekle blizak način tretira jednu klaustrofobičnost dvojice jedinih likova kao poslednjih u “lancu ishrane”.
Radnja socijalne tragikomedije “Audijencija” odigrava se u jednoj neimenovanoj, fiktivnoj pivari i zasniva se na realističnom dijalogu između radnika i direktora i delo ilustruje kako se osećaju i šta misle ljudi koji su pristali da ne misle svojom glavom.
Prisutan je osechaj teskobe, učmalosti, bezizlazne situacije, u socijalnoj drami gde nesrećni anti-junaci pokušavaju da pronadju spas svoje duše.
U pitanju je prava glumaccka predstava, bazirana na veštini i umeću dvojice veoma traženih dramskih umetnika koji su u pravom “ringu” sve vreme tokom 75 minuta kvalitetne dramske igre.
Naravno, “Audijencija” nije prvi put pred beogradskom publikom, već je ovo trecha verzija u poslednjih 40 godina. Podsetimo, prvo je u produkciji pozorišta Atelje 212 davne 1981. igrana predstava sastavljena od dve Havelove jednočinke imena “Audijencija / Vernisaž”.
Tada je Danilo Bata Stojković bio šef u pivari Sladek, dok je Petar Kralj igrao nesrećnog i pasivnog Vanjeka, koji je spušten na niske grane u pivari, umesto da bude pisac.
Trio komad “Vernisaž” činili su – Svetlana Bojković, Bora Todorović i Vlastimir Đuza Stojiljković.

Kasnije, dve zvezde filma i serija Sergej Trifunović i Vojin Ćetković igrali su 1999. godine isti komad na više scena po prestonici i Srbiji, a zadržali su se u Beogradskom dramskom pozorištu.
Komad je tako napisan da je lik šefa Sladeka znatno dominantniji i zahvalniji za igru, ima neuporedivno više teksta, i nosi jednu ideju koja donekle “poništava” malog čoveka Vanjeka.
Tako je uvek i u glumačkoj igri aktera, gde je tada Sergej Trifunović “istisnuo” kolegu Vojina Ćetkovića, što se delimično i ovde desilo, u kome je Miodrag Radonjić kao šef ostavio snažniji utisak od Nikole Rakočevića kao pisca osudjenog da čami u pivari gde ne želi da bude.
Specifičnost svake verzije je u tome da oba lika popiju gotovo čitavu gajbu piva dok traje komad, i uglavnom glumci zaista i piju ovo alkoholno piće od hmelja na sceni, i tome kao da nema kraja.
Izdržljivost dvojice glumaca je zaista neverovatna i samo je uspešan koncept dokumentarističkog pristupa “dozvolio” da oni to iznesu na pravi autentičan način, te je publika “uvučena” u njihovu scenografiju, taj mali intimni svet socijale gde se život stalno vrti ukrug.
Scenograf je istovremeno i reditelj Milan Nešković, dok je kostimografkinja Biljana Grgur.
Beograd je verovatno dobio novu hit predstavu pre svega zbog magnetizma i hemije dvojice poznatih glumaca koji su u poslednje vreme veoma često prisutni na malim i velikim ekranima – Miodrag Radonjić (“Južni vetar”, “Ubice mog oca”, “Balkanska medja”) i Nikola Rakočević (“Državnislužbenik”, “Kelti”, “Pevačica”, “Branio sam Mladu Bosnu”).
Na premijeri, osim upravnice JDP-a glumice Tamare Vučković Manojlović, u publici su bile mnoge kolege glumci – Predrag Miki Manojlović, Tamara Dragičević, Sloboda Mićalović, Iva Stefanović, Aleksandar Srećković Kubura, Ivan Mihailović, Nina Janković, Nebojša Milovanović, Petar Benčina, rediteljka Iva Milošević, i drugi.
