Prvi dan Munzik festa krenuo je jako čudno, na samom otvaranju nije bilo puno ljudi. Niko pa ni sami organizatori nisu znali šta da očekuju. Toplo popodne i Dunav ispred nas su svima ulivali spokoj, tako da se nismo ni uplašili što je krenulo bojažljivo.
Prvi su na binu stali Shmmyto i Ksoa. Sa prvim bitom dobili smo i dosta publike. Ono što je okarakterisalo ceo festival i što mu je dao crtu posebnosti je to što je apsolutno od početka do kraja u publici bilo dosta male dece kao i starijih ljudi. Shommytto i Ksoa su old scool rep dvojac iz Svilajinca. Evo šta su oni rekli za naš sajt:
Kako je bilo otvoriti fest?
Bilo je iskreno zadovoljstvo. Svaka čast organizatoru. Nadamo se da će ovo kroz par godina postati veliki festival kakav jedno ovakvo mesto zaslužuje.
Šta je ono što hoćete da kažete svojom muzikom?
Želimo da ovo teško vreme tu i tamo pretvorimo u pozitivu, da kažemo iskreno šta nam se dešava.
Šta planirate u buduće?
Album 16 pesama, mnogo gostiju. Zatim koncerti po celoj Srbiji.
Dan nakon festivala ova rep dvojka je izbacila novi singl. Poslušajte!
Nakon njih je mesto na bini zauzeo Sindrom iz Pančeva. Žestoka svirka.
Koliko je teško biti žena bubnjar u Punk bendu?
Jelena: Ume da bude i lako i teško. Po nekad kada vas ostatak benda ne sluša ume da bude jako teško.
Mikri: Nismo mi baš Punk bend. Potrebne su godine da se bend definiše. Za sad se prepuštamo kao reka i puštamo da sve teče svojim tokom pa će se zvuk već sam definisati.
Kolko vam znače ovakve prilike za uživo nastupima?
Mnogo je lepše svirati na otvorenom, ovde je malo specifično. Sviđa mi se što ljudi prolaze i onda se zainteresuju. Sviđaju mi se te spontane reakcije, one govore mnogo.
Planovi za budućnost?
Što više svirki. Niš, Paraćin, Jagodin onda nastavak klubskih svirki. Sledeće godine nove pesme, izbacivaćemo singl za singlom.
Treći bend na bini prvog dana Munzik festivala Two fingers je prekaljeni bend iz Novog Sada sa kojim smo se već susretali. Nakon što su završili svirku, i oni i ja u znoju i adrenalinskom šoku počinjemo razgovor.
Kada biste morali da definišete svoj zvuk kako bi to izgledalo?
Mi nemamo žanr i pravac. Naš pravac je ljubav i sloboda. Sviramo žestoko i iz srca, sve što radimo radimo iz srca. Stvaramo muziku onako kako nas inspiracija strefi, potpuno oslobođeni bilo kakvih okova i stereotipa.
Da li je Novosadska scena najjača u zemlji?
Mislim da nije. Postoji Srpski bermudski trougao Kula, Vrbas, Crvenka. Na tom području ima gomilu dobrih bendova (kreće sa nabrajanjem). Uopšteno naša domaća scena, sva mesta od krajnjeg juga do krajnjeg severa je prepuna kvalitetnih bendova. Sledeći sviraju ovi mladi momci (Keni nije mrtav) koje sam slušao na Exitu. Očekujte žestoku i kvalitetnu svirku.
Gde možemo u buduće da vas čujemo?
Nama su planovi za budućnost neizvesni. Želja da se promovišemo je velika, ali je bez menadžera sve to jako teško. Malo je mesta na TV-u. Na radiju je prisutno tek par stanica ali je mnogo bendova koji sviraju, i stanice su malo zatvorenije ka bendovima koji nemaju nekog menadžera iza sebe.
Keni nije mrtav je bend koji je zatvorio prvo veče festivala, i ako su ovi momci jako mladi na prvi pogled se vidi profesionalizam. Počevši od svirke do interakcije sa publikom pa sve do odgovora na naša postavljena pitanja.
Šta sve utiče na muziku koju stvarate?
Krenuli smo od melodičnog Punka sa skrimovima, vremenom jurimo samo neki vajb i nije nam bitno gde će nas žanrovski to odneti.
Publika je stalno komentarisala kako vam je muzika ozbiljna i ako ste veoma mladi. Koliko imate godina?
Svi članovi benda imaju po 19 godina.
Šta u buduće?
Do kraja godine su nam svi vikendi bukirani. Sledećeg vikenda smo na zidiću a za sve ostalo pratite i informišite se sa naše stranice na fejsbuku.
Poruka za vaše slušaoce i naše čitaoce?
Pratite musicpocket.org i slušajte dobru muziku.
Kako je protekao prvi dan festival možete videti na ovom linku: https://www.facebook.com/kzm.zemun/videos/637690013398168/
Izvor: Dušan Mihajlović – redakcija
Fotografije: Danilo Marinković, organizator festivala