Marko Grubić (grupa „Vrooom“): Ljudi se danas plaše slobode, jer je neizvesna

Razgovor o koncertu 1. septembra u Novom Sadu, o primenjenoj muzici za pozorišne predstave, daljim planovima u karijeri

0
Reklama


Razgovor o koncertu 1. septembra u Novom Sadu, o primenjenoj muzici za pozorišne predstave, daljim planovima u karijeri


Poznati muzičar Marko Grubić je kompozitor i frontmen grupe Vrooom gde svira bas gitaru.
Članovi grupe Vrooom komponovali su muziku za više od 60 pozorišnih predstava, svirajući u nekima od njih uživo, kao i za brojne performanse, evente, izložbe, dokumentarne i igrane filmove. Neki od ovih muzičko-scenskih projekata bili su najuspešniji u Srbiji kako u pogledu broja gledalaca tako i u pogledu dodeljenih umetničkih nagrada.

Kroz bend je prolazilo više pevačica, izmedju ostalih i poznate glumice Isidora Simijonović (film „Klip“, TV serije – „Ubice mog oca“, „Jutro će promeniti sve“, „Komšije“, „Vreme zla“, „Azbuka naših života“), Tamara Radovanović (serije – „Tate“, „Koleginice“, „Kolo sreće“, „Mala supruga“, Istine i laži“, „Urgentni centar“).

Vrooom na Kaleidoskopu – nastup van pozorišnih okvira

U okviru prošlogodišnjeg Kaleidoskopa igrala je predstava “Udarna vest”, čiji sam koautor uz Minju Bogavac (produkcija “Trinidad”), pa znam da je ambijent izuzetan. Sa druge strane, vrlo me zanima kako danas izgleda novosadski Distrikt u kome smo dugo igrali “Dogvil”. Važnije od ambijenta (u bukvalnom smislu), u ovogodišnjem programu ima umetnika, koje ubrajam u omiljene“, rekao je kompozitor i frontmen grupe Vrooom, Marko Grubić uoči nastupa 1. septembra koji će održati u okviru ovogodišnjeg „Kaleidoskopa kulture“, programskog luka Evropske prestonice kulture – prošle godine proglašen Najboljim evropskim trend brendom u oblasti kulture.


Momci i devojke benda alternativne muzike „Vrooom“ dobitnici su brojnih priznanja (Sterijina nagrada za najbolju originalnu scensku muziku 2013. godine, nagrada “Davorin Popović” i “Izvođač godine TV Metropolis” 2006.između ostalih).
Od 2017. god. svoju muziku izvode kao deo predstave „Jami distrikt“, koja je do sada odigrana preko 90 puta u 13 država uz 33 festivalsku nagradu. Od 2018. Vrooom izvodi tematski koncert „Erotizam“.


O nastupu sastava Vrooom na Kaleidoskopu kulture 1. septembra, starim i novim muzičkim projektima i umetnosti detaljnije nam je ispričao Marko Grubić.


MARKO GRUBIĆ


NE MISLIM DA JE TEATAR KAO TAKAV MAGIČNO MESTO


Kultni beogradski sastav „Vrooom“ nastupiće na otvaranju petog Kaleidoskopa kulture. Šta nam sprema Vrooom ovog puta?

Novi zvuk, novu postavu, nastup van okvira pozorišnih predstava.

Poslednjih desetak godina aktivnost grupe većinom je bila vezana za pozorišne predstave „Dogvil“ i „Jami distrikt“, koje ste producirali ali i komponovali muziku. Koliko je to iskustvo bilo inspirišuće ali i zahtevno? Teatar je magično mesto. Vi ste takođe, u ove dve predstave, uživo izvodili muziku.


Ne mislim da je teatar kao takav magično mesto, slično kao što ne volim “muziku”, već me zanima da određenu muziku pravim i izvodim je sa određenim ljudima. Zahtevan je bio tehnološko-organizacioni aspekt produkcije predstava “Dogvil” i “Jami distrikt” zbog toga što je neverovatno dosadan, pa se valja izboriti sa svom tom dosadom da bi se došlo do zabavnog rezultata (uz rizik da, na kraju, zabava bude manjeg intenziteta od dosade). Naravno, sa druge strane, nemamo ovde dovoljno mesta da opišem koliko je iskustvo bilo inspirativno. “Dogvil” i “Jami distrikt” smo odigrali preko 200 puta u 14 država uz 36 festivalskih nagrada.

Takođe, vašu muziku mogli smo čuti takođe u novim Kokanovim predstavama, poput “Deca paklene pomorandže”, “Guliverova putovanja”, ali i u Pašovićevom „Mefistu“ – SNP. Kada je reč upravo o toj predstavi, zapravo vaša muzika je izuzetno izražena budući da je predstava upravo režirana kroz pokret, muziku i snagu glumaca…

Mislim da je jedan od najuzbudljivijih aspekata “Mefista” vešto režiran ritam predstave koji se ka kraju ubrzava i intenzivira, a laskam sebi da po prirodi stvari muzika mora da bude bitan element ovog ritma.


MARKO GRUBIĆ



DRAMA „MEFISTO“ JE INTRIGANTNA, JER GOVORI O IZUZETNO TALENTOVANOM UMETNIKU I NJEGOVOJ STRASTI DA PRAKTIKUJE SVOJ TALENAT


Ona je odlična, jer na perfidan način kroz svaku sekvencu, maštovito, poigravajući se, najavljuje zlo koje nadolazi. Koliko vam je ovaj projekat bio intrigantan?

Bio je intrigantan i formalno i suštinski. Formalno, jer je komponovanje muzike za glumački ansambl od 40 ljudi na najvećoj sceni u državi retka prilika, a suštinski, jer se kompleksno pitanje: “koliko od osobina glavnog junaka ima u meni?” odmah snažno nameće.


To je roman o malom čoveku i malom umetniku koji preko politike dospeva do vrha umetničkog establišmenta. Evo i vama pitanje kao umetniku, šta smo sve spremni da uradimo za svoj uspeh? Da li postoji etička granica koju ne smemo preći dok ostvarujemo svoju karijeru? Možemo li prepoznati momenat kad se počinje gubiti ljudskost u trci za novcem i slavom?


“Mefisto” je utoliko intrigantniji što se ne radi o malom umetniku u trci za slavom i novcem, već o izuzetno talentovanom umetniku i njegovoj strasti da praktikuje svoj talenat. Za razliku od pohlepe i narcisoidnosti, strast za izražavanjem umetničkog talenta većina ljudi ne karakteriše kao nemoralnu, ali kao i sve, u određenim okolnostima ona može to da postane.


Osim Mefista, navedene predstave režirao je Kokan Mladenović, kako ste se uvezali? Pratiti Mladenovićev um, šarenolik i maštovit nije nimalo lako. Vi ste zajedno nekako pobednički tim očigledno.


Uvezali smo se pre mnogo godina kada je Kokan režirao Svetosavsku akademiju i poželeo da modernizuje ovu manifestaciju pa je, s tim u vezi, pozvao VROOOM da učestvuje. Vrlo je lako stvarati sa nekim ko je talentovan i uvek zna šta hoće poput Mladenovića, a ključ u kreiranju pobedničkog tima je da se ne pratimo. Kokan inicira proces kada on režira, a ja komponujem, ja iniciram kada produciram, ali sve zatim je vrlo kompatibilna umetnička saradnja dva, inače, prilično različita karaktera.


MARKO GRUBIĆ



NAGOMILANI STRAHOVI RAĐAJU AGRESIJU, OTUD TOLIKO PORNOGRAFIJE, A TOLICKO EROTIZMA U SVIM OBLASTIMA ŽIVOTA

Vrlo važno je pomenuti i kako je nastao vaš “Erotizam”?


“Erotizam” je nastao iz vrlo jednostavne spoznaje: sva popularna muzika koju volim pravljena je na samo dve i po teme: jedna je politika/društvo/društveni angažman, druga erotizam, a onaj “i po” ide na razne oblike Weltschmertza. Ideja je bila da se ne pravimo pametni, nego da napravimo tematski koncert na neku od ovih tema, koje koriste svi. Društvom i društvenim angažmanom smo se mnogo puta (možda i previše) bavili u pozorišnim predstavama, weltschmerz bismo (na radost publike) radije zadržali za sebe, ostao je, dakle: erotizam.


Tema kojom se „Erotizam“ bavi je paradoks: kultura konzumerizma, pop kultura i mas-mediji preplavljeni su seksualnošću, a, u isto vreme, erotizam je još uvek tabu, godinama nakon seksualnih revolucija. Šta mislite, zbog čega je tema seksualnosti i dalje tabu, iako je golo ljudsko telo danas pre svega roba?


To je, naravno, prilično kompleksno pitanje, i nemamo, opet, ovde mesta za objašnjenje odgovora, s toga evo odgovora bez objašnjenja: ljudi se plaše slobode, jer je neizvesna. Zbog tog straha biraju da budu neslobodni, što rađa dodatne strahove, a nagomilani strahovi rađaju agresiju. Otud toliko pornografije, a tolicko erotizma u svim oblastima života, od politike, pa na dalje.




NAGRADE U UMETNOSTI NISU ISTO ŠTO I U SPORTU

Dobitnik ste prestižne Sterijine nagrade za muziku u mjuziklu “Zona Zamfirova” Pozorišta na Terazijama, izuzetan kompliment – a odgovornosti? Podstrek?


To je odlična definicija: IZUZETAN KOMPLIMENT. Umetnička nagrada je baš to: divna prilika da na kratko isključite mozak i ostavite sujetu nasamo, da malo uživa. Čim ponovo uključite mozak, jasno vam je da nagrade u umetnosti nisu što i u sportu, pa nisu ni naročiti impuls za podstrek ili odgovornost. No, osećam ogromnu odgovornost prema sredstvima, koje privatne produkcije poput “Miksera” ili “Trinidada” ulože u našu umetnost, a u najmanju ruku jednaku odgovornost osećam i prema novcu poreskih obveznika, koji se kroz institucionalna pozorišta ili kulturne centre daju za naše umetničke projekte. Tim pre što verujem da kad biste prošli beogradskom Knez Mihajlovom ulicom ili Dunavskom u Novom sadu i rekli prolaznicima sledeće: ukoliko sada date 200 dinara biće jedne pozorišne premijere, a ako ne date neće, gotovo se niko ne bi odrekao tih 200 dinara zarad jedne nove predstave, recimo.


U jednom intervju rekli ste da su Bitlsi ti koji su vas inspirisali da se bavite muzikom u životu, koga danas slušate? Koji je to muzički žanr u kojem uživate u slobodno vreme?


Moj ukus se od jutra do mraka svakodnevno menja, najviše u zavisnosti od krvnog pritiska, zato ne bih ovde o onom što slušam. Muzika uglavnom funkcioniše po principu kompleksnog Pavlovljevog refleksa. Bitlse sam zavoleo u drugom osnovne gledajući filmove u kojima mnoštvo žena pada u nesvest dok oni sviraju. Ne znam šta bi bilo da su mi tada na časovima muzičkog puštali klasiku uz takve prizore vrištućih žena, a Bitlse uz neku sivu dosadnu sliku. Mislim da danas ima novog uzbudljivog zvuka u setovima nekih DJ-eva (REZZ je jedan od primera), ali da mi je žao što, sa druge strane, u formi zvanoj “pesma” već mnogo godina nisam čuo, za moje uši, dobru muziku.


Predstava „JAMI DISTRIKT“


NOVI ALBUM ODAVNO NIJE ZNAČAJAN DOGAĐAJ ZA BEND KAO PRE 20 GODINA

Kako vi doživljavate danas umetnost koju donose mladi? Koliko su se i da li su se poruke promenile u odnosu na vaše generacije, ciljevi I želje?


Ne znam za umetnost generalno, ali mislim da je razlika između soundtracka moje i mladosti mojih roditelja mnogo manja nego razlika između muzike moje mladosti i aktuelnog popularnog zvuka. Promena je radikalna.


Kako ste najavili, od septembra ćemo čuti od Vroooma nešto novo, šta nam pripremate, šta će obožavaocima doneti novi album?

Pre nova epizoda u razvoju i aktivnostima muzičke grupe nego novi album. Novi album odavno nije onako značajan događaj za jedan bend kakav je bio pre dvadeset i više godina. A ta nova epizoda, kao i uvek, donosi novi zvuk uz, ovoga puta, i novi sastav grupe. Dok pravite novu muziku ne razmišljate šta će ona doneti, kakav će imati umetnički i socijalni značaj i slično (niti su takva pitanja motiv za stvaranje muzike). No, kad bih se sad odmakao i sagledao sa strane, čini mi se da linija kafana na ibarskoj magistrali/ novokomponovani narodnjaci/ LepaBrena /turbofolk/ PinkTVpop ima svoj savremeni zvuk (uglavnom u onom što emituje IDJ TV), a da linija jazz/ rock’n’roll/ hipi/punk/ disco/novitalas/postpunk/triphop nema. Ovo naše je pokušaj da napravimo nešto novo na tragu senzibiliteta ove druge linije.



Detaljan program, programsku knjigu, satnice i sve informacije u vezi sa događajima programskog luka „Kaleidoskop kulture” publika može pronaći na sajtu novisad2022.rs i kaleidoskopkulture.com.


Reklama

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here