Želeo
je da postane i glumac kao njegov otac, a nikada nije shvatao zašto bi iko na
svetu bio učitelj, kao njegova mama. Bio je na muzičkoj konferenbciji PIN u
Skoplju i tamo se oduševio bendom iz Srbije – Šajzebiterlemon! Želi da dođe i u
Beograd i Srbiju prvi put.
MOJA MAJKA JE
PREPOZNALA UMETNIKA U MENI U RANOJ MLADOSTI
Možda na prvi
pogled deluje malo ekcentrično, ali svakako je veoma neobičan, prepun kreativne
energije, ambiciozan, zaista talentovan, ima veliku ljubav prema muzici,
obožava da pleše, peva, izvodi pesme, snima spotove.
Da neki pisac reklama – copywriter u advertising agenciji ima
zadatak da napiše najavu i slogane za ovog momka, morao bi da prouči njegov
karakter i ličnost u svim nijansama, tokom kampanje o umetnikovoj karijeri i
privatnom životu. Onda bi tekst o njemu zvučao nekako ovako: Jedan čovek,
jedna gitara, torba puna magije. Nekontrolisan, neobuzdan, nepredvidljiv,
obožavan, ljubak.
Kažu i da je kao Salvador Dali u rap
& roll žanru, ili kako se neko našalio – deluje kao “sirovi ujak
slavnog Eda Širana” (Ed Sheeran)!
Zvuči svakako primamljivo, privlačno,
pamtljivo, originalno.
Naš gost danas, specijalno i
ekskluzivno za naš magazin Music Pocket, odrastao je u Južnom Londonu, sa ocem
irskim glumcem, koji je najpoznatiji po ulogama u Narodnom pozorištu tamo, i sa
majkom iz Jamajke, mešane krvi (jevrejskog, indijanskog, afričkog porekla), po
struci učiteljica. Ipak, junak naše muzičke priče nije išao njihovim stopama.
Nije postao ni glumac ni učitelj. On
je bio inspirisan raznim muzičarima, koji su imali jak uticaj na njegov muzički
ukus, performans, senzibilitet, izraz, autorski pečat, autentičan stil i imidž.
Svakako i po sopstvenoim priznanju, dominantnu ulogu uticaja ima čuveni muzičar
– Beck, poznat po velikom hitu “Loser”, ali i numerama “Colors”, “Wow”, “Up All Night”. Osim Beck-a, naš gost bio je nadahnut i
stvaralaštvom garage rock benda “The Sonics”. Između ostalih, publika i
kritika ga poredi i sa velikim umetnikom i na žalost preminuliom legendom Prince-om,
najviše zbog funky groove stila.
On je – Oscar Mic, kao pseudonim, scensko ime.
Njegovo pravo ime je – Seamus Hayes.
Sa galantnim brkovima i uvek urednim odelom, deluje
kao pravi džentlmen i gospodin muzičar.
Mnogi ga mogu upoznati i samo preko spotova koji se
vrte na YouTube platformi: High Speed, The Great Endeavour, Loop Hop,
Too Much Fun. Video klipovi deluju filmski, ali u onom smislu avangarde,
alternative, neuobičajeni, “low budget” projekti, podsećaju na karijeru Endija
Vorhola. Posebno je zanimljiv video “The Great Endeavour” u kome svi ljudi u
spotu šetaju unatraške. Eksperimentalno, nije u zoni mainstream-a, ali unikat i
drugačiji u svakom pogledu.
Oscar je
krenuo da se interesuje za muziku u ranom detinjstvu. Već sa šest godina išao
je na časove sviranja trube, a kasnije sa 13 bio je privučen za najpopularniji
instrument – gitaru.
Kao sasvim mali slušao je veoma
raznovrsnu muziku: punk, gothic, retro 60-ih i posebno je ponosan što je naučio mnogo od tadašnjih
idola – kultnih The Ramones, koje je
upijao kao tinejdžer.
Kasnije, razvojni put mu kreće u osnivanju benda pod
nazivom “The
New Infection“ koji su nastupali na BBC Radio 1, ali su pored toga imali i regularne svirke svuda.
Ipak, nakon kraćeg perioda, nastajali su manji, a onda i veći problemi u grupi,
pojavile su se nevolje u raju, i taj sastav morao je da se ugasi.
Svaki (novi) početak je težak, i tako
je bilo i za Oskara Mika. Ali on nije posustajao niti klonuo duhom, već je dao
sebi veoma ubedljive reči: “Trebalo bi, morao bi i hoću od sada da idem sam”. Seamus Hayes sa te
pozicije se i uputio u solo karijeru, bez benda u koji je prethodno veoma
verovao svim srcem.
Tokom proteklog novembra, Oscara
dovodi turneja i u susednu nam Makedoniju, u Skoplje, gde je prisutvovaso
velikoj muzičkoj konferenciji, festivalu i radionici PIN MUSIC Conference &
Showcase. Mic je bio počasni gost, izveo je i
koncert, divno se proveo, želeći da ponovi nastup tamo. Možda će ga nekada ili
uskoro put dovesti i u Srbiju, Beograd ili na festival Exit, koji sledeće
godine slavi 20 godina postojanja. Ili uvek je opcija i Arsenal fest u
Kragujevcu koji će imati svoj 10. rođendan leta 2020. I tako, sve je moguće, mnoge opcije su
otvorene!
U solo karijeri Oscar je premijerno
nastupio krajem 2017. godine kada je izveo pesmu “Where The Wild Things Are” na pozornici Secret Garden
Party na Magical festivalu. Takođe je bio i na Berlin Music Video Awards, svirao na Amazing Radio, a nastupao je i na INES festivalu “Monkey Week” ovog oktobra. Najnoviji Oskarov singl “Mountain Melody Maker” izlazi 14. januara 2020, a
producent je Gordon Raphael, koji
stoji iza čuvenih “The Strokes”. Osim
svega nabrojanog, Oscar ima dalje
planove, kao što je “rezervacija” za svirku na Wilderness festivalu 2020.
Ako volite da čitate muzičke kritike i
prikaze, napravili smo selekciju
ocenjivanja Oskarovog rada do sada od strane uglednih muzičkih novinara i
publicista. Evo šta su rekli, napisali o Oscaru
ili gospodinu
Hayes:
“Seamus Hayes ima neverovatnu sposobnost da piše zaista zarazne pop
pesme”
John
Kennedy, XFM
“ Poetski
napad koji vas oduva i ostavi vas u osećanju da stalno želite još”
Premium Blend Show
“Oscar Mic definitivno će imati svetlu muzičku
budućnost”
Different Sounds / Frome FM
“Obožavam ovo! Oduševilo me je odmah. Svideo mi se i ritam i način kako vas podiže. Ima taj vajb u stilu Beck-a na veoma pozitivan način. Sjajni singlovi za leto!” Banksy On Beyond / Beyond Radio
“Nisam očekivao da će mi se dopasti, ali zaista jeste! Sjajno je, ima sličnosti sa svetom Prince-a i Beck-a, to je taj zvuk” The Playlist / Wey Valley Radio
Ovo pred vama je sada priča koju nam pripoveda:
Oscar Mic – Seamus Hayes.
Imate veoma neobičnu mešavinu žanrova u svom stavralaštvu – rap, hip hop, funky, groove. Ali ima li tu dominantnog žanra ili vam svi zajedno imaju svoju ulogu? Možda i precizna definicija žanra vama i nije toliko važna?
– Rekao bih da je najviše prisutan žanr garage rock, grunge stil. Uvek ima i dance elemenata sa tim bitovima, a perkusije su uključene da daju i malo oštriji i siroviji zvuk gitare. Hip hop jeste prisutan, ali je on slabije definisan. Odnosno, neke pesme jesu u tom stilu, a neke su samo pod uticajem hip hopa. Definitivno smatram da sve moje pesme imaju groove.
Nazvali su vas – Salvador Dali rap & rolla. Da li je to približno vašem imidžu sa tim brčićima, i vašem senzibilitetu? Takođe mediji su vas prozvali – sirovi ujak Eda Širana, odakle i zašto tako? Da li se divite radu ekcentrika Salvadora Dalija i da li volite muziku Eda Sheeran-a?
– Hahaha! Hajde da kažemo da se zaista divim Daliju. Volim njegov stil, osećaj za subverziju, kako posmatra i razume stvari i svet oko sebe. I simpatično mi je što uvek ima podignutu obrvu, to i ja radim.
Mediji, novinari, pišu o vama kao
umetniku nalik Prinsu i Beku (Prince, Beck). Mislite li da su ta poređenja
tačna, opravdana? Da li ste zaista inspirisani tim muzičarima, ili je to više
imidž o vama? Imate li na svetskoj sceni u ovom trenutku neke uzore među
muzičarima?
–
Veoma cenim i volim Beck-a i oduvek sam smatrao da je imao uticaja na
mene, posebno na miks dance i rock muzike. Volim način na koji koristi
perkusije. Naravno, Prinsa
neizmerno volim, ali nisam ga nikad video kao uzora. Mislim da su se mediji
najviše vodili sa pesmom i spotom The Great Endeavour koji definitivno
jeste u stilu Prinsa, sa funky stilom i falset vokalom.
Veoma rano ste počeli da se zanimate za muziku. Sa svega šest godina počeli ste da svirate trubu. Da li ste kao tako mali znali već da ćete se baviti isključivo muzikom? Ili vam je svest o muzičkoj karijeri stigla znatno kasnije, kada ste sa 13 godina krenuli na časove gitare?
–
Moja majka me je malo na prevaru odvela da učim sviranje instrumenata.
Evo kako je to bilo. Ona me je dovela na prvi dan škole, krenuo sam u prvi
razred, i samo mi je rekla “Izaberi instrument”, da nešto sviram, kao i sva
deca. I tako sam morao da odaberem, i to je bila truba sa tri dugmića. Danas
sam zahvalan na tome, a eto bila je to majčina odluka, jer je videla u meni
umetnika još u toj ranoj mladosti.
Vaš otac je glumac, a majka
učiteljica. Da li ste u detinjstvu želeli da budete u struci vaših roditelja?
Zašto je baš muzika presudila u vašem životnom izboru, kada je i druga umetnost
tu bila prisutna – gluma? Volite li da glumite u vašim video spotovima?
– Istina, želeo sam da postanem glumac sve do svoje 20. godine. Uvek mi se svidelo da se oblačim u kostime i da mi neko aplaudira. Išao sam na studije dramskih umetnosti, ali sam tokom učenja shvatio da ipak želim da budem u muzici, koja je u mojoj glavi bila više u fokusu od glume. A što se tiče posla učitelja… Kao mali nikad nisam shvatao zašto bi iko na svetu želeo da se bavi tim poslom!
Vaši spotovi kompletno su realizovani
kao kratki filmovi. Da li i vi učestvujete u stvaranju ideje, kao pisac
scenarija ili reditelj, i jeste li uopšte deo kreativnog procesa?
–
Da, uvek sam deo kreativnog procesa, to je neminovno. Za sada su moji
video radovi niskobudžetni, a uključen sam u saradnju sve vreme. Poslednja dva
video klipa režirala je moja devojka Dovile Meilute. Najviše slobode sam joj dao na stvaranju spota “Mountain Melody Maker” gde sam se
trudio da ima odrešene ruke. Želeo bih da imam i stvoren video samo za sebe, sa
najmanjim inputima i sugestijama od mene, dokle god sam zadovoljan i uzbuđen
konceptom, idejom.
Vaše muzičko sazrevanje je vezano za razne žanrove, od punk, gothic, retro 60-ih, do velikog uticaja čuvenih The Ramones. Ali ipak, vaš muzički izraz nije toliko na kraju blizak sa tim žanrovima i stilovima? Da li biste voleli da obradite neke antologijske pesme od Ramonsa, u okviru retro panka?
– Uvek imam jako puno novih pesama u nastajanju tako da nemam često vremena da se pozabavim i cover verzijama – obradama bilo koje grupe. Smatram da bi muzičari trebalo da izbegavaju obrade ukoliko nisu tanki sa svojim autorskim pesmama, pa im zafali da bi popunili album. Recimo, zanima me da budem u nekom hardcore bendu. Nedostaje mi sviranje sa ljudima i želim da razbijamo!
Tokom novembra bili ste na
velikoj muzičkoj konferenciji u Skoplju, Makedoniji – PIN MUSIC Conference
& Showcase. Opišite nam iskustvo tamo, kako su ljudi reagovali na vas?
Smatrate li da su u svetu potrebni takvi skupovi muzičkih profesionalaca gde se
održavaju i radionice, i gde možemo čuti različite ideje ljudi iz industrije?
Imate li onda u planu da posetite i Srbiju, koja je, kao i Makedonija,
republika bivše Jugoslavije?
– Muzička konferencija je protekla izuzetno lepo.
Svi tamo su 100% profesionalci, gostoljubivi, ljubazni, na raspolaganju su za
svaku pomoć, zaista osetite toplu dobrodošlicu. Dobio sam dosta od njih,
upoznao profesionalce iz industrije, ljude iza scene, menadžere, takođe i
otkrio neke nove bendove sa kojima sam se sprijateljio. Tu pre svega mislim na
vaš bend iz Srbije – Šajzerbiterlemon, kao i sastav Machine De
Beauvoir. Naravno da bih veoma voleo
da sviram u Srbiji i sada samo čekam priliku da se to i desi.Sama
svirka na PIN-u je prošla veoma dobro, a u publici je bilo stvarno super
raspoloženih tinejdžera, svi su bili puni pozitivne energije i što je
najvažnije – vole moju muziku. Veoma sam zainteresovan da što više budem
prisutan po vašem regionu.
Na početku karijere niste
bili solo igrač, već ste imali bend The New Infection. Grupa je bila u stilu
hip hopa? Sa njima ste nastupali na BBC
Radio 1 i imali svirke svuda. Ali, šta se na kraju desilo toliko dramatično da
je bend morao da se raspusti? Da li uvek postoji jaka sujeta među muzičarima?
– The New Infection zapravo je bio više electro rock.
Jednostavan odgovor na vaše pitanje oko raspada benda bi bio – da su članovi
odlazili iz različitih razloga. Nakon petorice bubnjara i četiri gitariste koje
smo promenili za kratko vreme, došlo se do trenutka da su ljudi odlazili skoro
pred početak neke naše svirke. Tako da mi to više nije ostavljalo izbora nego
da prestanem sa radom grupe. Možda sam
tu nešto propustio pa nisam ni uvideo razlog što oni odlaze, možda sam i
katastrofalan frontmen sa kojim je nemoguće raditi. Ma ne, ipak nisam ja tako
loš! (smeh)
Da li ste nekada stidljivi kada čitate ili čujete da vas hvale, kao što su prikazi u magazinima ili na radiju: “Seamus Hayes piše zaista zarazne pop pesme”, ili “Oscar Mic će sigurno imati svetlu muzičku budućnost”, “Oduševilo me je odmah. Svideo mi se i ritam i način kako vas podiže. Ima taj vajb u stilu Beck-a na veoma pozitivan način. Sjajni singlovi za leto!”? Da li vas pozitivne kritike i komentari nekada obavezuju i osećate pritisak da to uvek opravdate? Onda vas to sigurno tera napred da uvek budete bolji i uspešniji?
– Nisam
ja ni najmanje stidljiv! Samo mi udelite komplimente, obožavam ih! Ali,
naravno, znam i shvatam na šta mislite. Moj stav je oduvek bio i ostao takav da
uvek mogu biti znatno bolji i do sada stvarno i verujem u to. Ima u mojoj glavi
inspiracije za još boljim, moćnijim, klasičnijim pesama koje još nisam napisao.
Uvek se i poredim sa svojim herojima. Za sada ih još nisam dostigao. Ali
planiram.
Da li vam je bilo teško da
nastavite karijeru sami nakon razlaza sa bendom “The
New Infection”? U tim trenucima kraja jednog poglavlja, da li se umetnik oseća
kao da je ponovo na nekom novom početku? Ali, vi ste odlučno rekli sebi: Mogu,
moram i hoću da nastavim dalje sam?
– Rastanak ili raskid sa bendom bila je
odluka s kojom sam se zaista teško mogao pomiriti, uglavnom zato što sam morao
da ostavim neke pesme koje sam voleo.
Bio sam i u bendu zvanom “I Cried On TV” koji se raspao oko 6 meseci ranije.
Odmah sam propustio dalju priliku da budem u bendu, ali bila je to odluka koja
je morala biti donesena. Da, bilo je to osećaj kao da počinjem ponovo. Imao
sam samo jednu pesmu – Loop Hop, tako da je bila izuzetno zastrašujuća
situacija. Osećao sam veliku anksioznost zbog samostalnog izlaska na scenu i
savladavanja tehnologije kako bih mogao da ispuštam zvuke u svojoj glavi.
Koji su vam sledeći planovi i projekti u bliskoj budućnosti? Nakon izvođenja na Berlin Music Video Awards, sviranja na Amazing Radio, bukirani ste za INES festival “Monkey Week” nedavno, u oktobru. Vaš naredni singl veoma brzo izlazi – “Mountain Melody Maker”, 14. januara. Koliko znamo, na sve to još učestvujete na “Wilderness Festivalu” 2020. Da li smo nešto izostavili od planova? Evropska, svetska turneja? Dolazak u Srbiju možda?
– Sledeća adresa koncerta mi je nastup na oproštajnoj turneji garage pop benda “Mozes And The Firstborn’” u njihovoj rodnoj Holandiji, u gradu Ajndhoven, krajemdecembra, baš pred novu godinu. Posle toga imaću nekoliko svirki u Nemačkoj – Drezdenu, a verovatno i u Litvaniji, glavnom gradu Vilnius. Svakako, ponovo kažem, želim doći u Srbiju, posebno da nastupam na mnogim vašim festivalima, i zato, držite mi palčeve tamo! Nadam se da ću tokom 2020. godine svirati na što više festivala širom sveta, jer festivale veoma volim!
Izvor: Ivan Makragić – Redakcija
Fotografije: Oscar promo