Povratak retro pop rock zvuka medju iskrene fanove uživo
BEOGRAD, 15. februara (Tanjug) – Koncert pop rok sastava „Eva Braun“ iz Bečeja održan je sinoć (14.02.) sa specijalnim gostima na Dan zaljubljenih u prepunoj sali “Amerikana” Doma omladine Beograda.
Prvi gosti poznatog sastava iz Vojvodine bili su momci iz rok benda “Fjordovi” iz Novog Bečeja, koji su dobili ulogu predgrupe i u bezmalo pola sata premijerno se predstavili beogradskoj publici kao zagrevanje za glavnu tačku.
“Fjordovi” sviraju sličan stil muzike i žanra kao “Eva Braun”, negde na raskrsnici puteva – pop rok, brit pop, power pop ili baroque pop, što je bila odlična uvertira za ono što sledi.
Pre izlaska zvezde večeri na binu, pušten je atraktivan spot najnovije pesme – singla “Ti si sve”, i prema ideji i konceptu, bend je onda lagano izašao na binu dok je video klip još uvek trajao.
Naravno, nisu svirku počeli ovom pesmom, već je izbor pao na romansu gde se na neki način zaljubljeno moli – “Okreni moj broj” na veliko oduševljenje publike, da bi momci ovog retro rok sastava odlučili da malo prošetaju kroz “Jagodna polja”.

Trenutna postava benda – Goran Vasović Vaske, Goran Obradović, Ljubomir Rajić, Zvonko Stojkov i Albert Shegerly, sprovela je na romantičan Dan svetog Valentina svoje verne fanove od nekoliko stotina duša kroz čitavu karijeru dugu tri decenije u vidu pet studijskih albuma – “Prisluškivanja” (1992), “Pop Music” (1995), “Heart Core” (1998), “Everest” (2001) i “Playback” (2011).
U narednim godinama grupa nije dalje snimala albume, ali jeste relizoivala singlove i spotove za nove pesme: “Put za Lisabon”, “Rikošet”, “Kao kišna kap” i “Dan posle”.
Pevaču i lideru benda Goranu Vasoviću sa bas gitarom jasno je koliko je ljubav pravi “Rikošet” – snažan singl van albuma, izašao nakon poslednjeg studijskog materijala – 2015. godine.
Posveta holivudskoj glumici – nekada kraljici romantičnih komedija – “Meg Ryan Blues” sledi i izaziva euforiju medju gledaocima koji su sve vreme plesali uz zarazne ritmove i stihove simpatične numere. Inače su momci iz Bečeja inspirisani filmovima, te nije slučajno da im se prvi album baš zove “Prisluškivanja”, verovatno prema istoimenom filmu Frensisa Forda Kopole – “The Conversation” iz 1974. godine, gde je glavnu rolu odigrao legendarni Džin Hekman.
“Sada ide neverovatno stara pesma”, reče frontmen Vaske i pruža auditorijumu numeru “Sva tvoja ćutanja” upravo sa navedenog debi albuma, na ovaj Dan svetog Trifuna ili Valentina.

A kako je sve počelo? Četiri prijatelja – Milan Glavaški (gitara, vokal), Petar Dolinka (gitara, vokal), Goran Vasović (bas, vokal) i Ljuba Rajić (bubnjevi) su prve demo snimke uradili 1985. godine.
Zvanično, grupu “Eva Braun” osnovali su u proleće 1991. godine u Novom Sadu, kada su nastale i prve pesme (“Kuća lutaka”, “Kao da znam”, “Sva tvoja ćutanja”, “Dan pobede”).
Sam naziv benda nastao je na predlog Gorana Vasovića i ostali članovi su ga jednoglasno prihvatili, kao veoma neobičan, kontraverzan i istovremeno provokativan – ljubav velikog diktatora i tamanitelja Adolfa Hitlera.
Prvi koncert u karijeri održali su krajem 1991. godine, u bečejskom “DB Klubu”.
Usledio je jedan od najboljih i najvećih hitova grupe “Odvedi me iz ovog grada”, koji je rasplesao celu salu “Amerikana” koja je pevala sve vreme sa bendom, samo je velika šteta što glumac Sergej Trifunović nije bio uživo gost na ovoj pesmi, kao što je u originalu otpevao.
Zato je barem pevao 2017. godine na istom mestu ove sale, kada je “Eva Braun” imala veliki humanitarni koncert uz takodje veliki broj gostiju (Srđan Gojković Gile, “Magic Bush” i drugi).
“Tek sledeća pesma je veoma stara”, napomenuo je Vaske i zaronio u jedan lep “Osmeh” (1992).



Vođa grupe je predstavio prvog gosta ove noći – Tomislava Tomu Grujića, poznatog kao iskusnog i sposobnog muzičkog menadžera, koji je stajao iza diskografske kuće “Lampshade Media”, uredništva muzike na B 92, glavni u digitalnom servisu “Deezer”, a sada direktor kuće “High Media”.
Grujić je zasvirao gitaru na numeri gde mnogo toga nije jasno autoru teksta – “Sada ne znam gde sam ne znam šta”, da bi na drugoj pesmi i zapevao dok je ostao sam u duetu na bini sa Vasketom – “U izgnanstvu”.
“Evo, za sve zaljubljene”, izjavio je Vasović kao da se tek tada setio da je praznik Dan zaljubljenih, jer bendu inače nije bila ideja da zakaže koncert ciljano za taj datum.
“Ona sija, ja samo upijam. Njene reči su priča dvostrukih zapleta”, behu stihovi odlične pesme “Prisluškivanja” sa spomenutog albuma inspirisanog poznatim američkim filmom.
Pevač se nekada i okuraži i svojoj drugoj polovini ume hrabro da odbrusi ili barem pokaže zube, kaže šta misli, otvoreno i bez uvijanja – “Sve što gubiš sam ja”, konačno i on da ceni sebe.
Jasno je da su im uzori u karijeri bili antologijski “Bitlsi” (The Beatles), delimično “The Kinks” ili “The Byrds”, a iz Srbije sigurno je bio jak uticaj novotalasne rok grupe “Idoli”.
Ogroman i razoran hit “Sasvim običan dan” napravio je pravi potres u gotovo rasprodatoj sali, skoro kao vrhunac koncerta, i jedan od najjačih aduta uz “Odvedi me iz ovog grada”.



“Dakle samo za najveće fanove”, najavio je Goran narednu numeru – “Strah od letenja”, ime pesme kao jasna aluzija ovog puta na čuveni istoimeni erotični roman Erike Jong, iz davne 1973. godine.
Stigao je red na drugog gosta – pevač i jedan od dvojice lidera benda “Ničim izazvan” – Boris Bakalov, koji je ostao sam sa Vasovićem na bini i zapevao stihove u duetu – “Mi sanjamo isti san, al’ trenutak je pogrešan i lagano se sada topi…” za hit u kome se pitaju “Tako je čudno, zar ne?”.
Ako bend oseća da je sve providno, čak i ljudi, otpevaće nepogrešivo “Indigo”, a onda pružaju mali romantični emotivni vapaj – “Povedi me da hodam”.
“Jedna pesma koju je napisao najbolji od nas”, nadahnuto je kratko rekao Goran i u svom aranžmanu otpevao istinski klasik „Hajde sanjaj me sanjaj“ Vlade Divljana (1958-2015), neprežaljenog gospodina i džentlmena rokenrola, koji je sa njima 1997. godine snimio ponovo tu kultnu numeru iz svog pera.
Iznenada kao treći i poslednji gost ove dinamične i sadržajne muzičke noći pojavio se pop rok umetnik Dejan Cukić, koji je apsolutno dominirao u narednoj melodramskoj pesmi “Bečej noću”, sa stihovima – “Reci mi o čemu razmišljaš kad svetla ugase. Da l’ te muči il’ zaboravljaš staro pitanje. Gubim se i čujem tvoj glas”, što je izazvalo veliki aplauz srećne publike.
Zanimljivo da je 2018. godine održan besplatan koncert upravo naziva – „Bečej noću“ na centralnom trgu u Bečeju, kada su svirali – “Parni valjak”, “Magdi Ruža”, naravno – “Eva Braun”, i, niko drugi do – “Ničim izazvan” i Dejan Cukić, dakle ništa nije bilo slučajno ove večeri.

Vasović kao i cela ekipa nisu toliko raspoloženi za komunikaciju sa svojim fanovima, tek usput malo kažu kao kratku najavu, jer je pevač nedavno i rekao javno da je više ljubitelj snimanja albuma u studiju nego koncerata uživo, što se negde i oseća, nisu svi zabavljači na pozornici.
Tako je na blic istakao “Ovo je nešto što znate sigurno” i zapevao pomalo slobodne stihove “ona govori da želi da zna zašto pola svog života spava s drugim ljudima”, kao putokaz za odlazak na “Aljasku”, simbolika za emotivnu otupelost – “I sada sedim i slušam da je sva k’o Aljaska – bela, daleka i suviše hladna u mojim mislima, iza cutanja…”.
Kako je utvrdjeno da bend voli filmove, nije ni čudo da su takodje veliki hit nazvali “Mala prodavnica užasa” kao ostvarenje istog imena ili “Mala prodavnica strave” (1986) reditelja Frenka Oza.
Čuvena pesma je krenula prvo lagano, akustično, i delovalo je da će ići ka tom smeru sve vreme, da bi u drugom poglavlju “Eva Braun” zasvirala u izvornom, brzom ritmu elektrike, na sreću publike.
Svesni su momci grupe – “Mi nećemo stići nikada na daleka ostrva. Al’ zato lako letimo nebom ka zvezdama” dok putuju po divnoj i atraktivnoj “Istri”, kako to voli i Neno Belan sa grupom “Fiumens”, a nekada sa “Đavolima”, u tom sličnom retro mediteranskom stilu i žanru.
Opet, i beogradski rokabili bend “Vampiri” je donekle sličan “Evi Braun” po zvuku i konceptu.


Pred kraj zvaničnog dela koncerta grupa sa publikom je upala u mali “Lavirint” uz hrabro priznanje kroz stih – “To je priča koju stalno izmišljam”, da bi jedva opstala u surovom svetu – “Posle tebe”.
Naravno, brzo se oni vraćaju na bis i uz komentar Vasketa – “Sviramo vam ovu pesmu prvi put, molim vas, budite nežni”, pevaju takodje referencu na poznate ličnosti – “Brian Wilson” (2009), pesma posvećena tom američkom muzičaru, pevaču, tekstopiscu i producentu, osnivaču sastava “The Beach Boys”.
Bis će iznedriti još poneke pesme kao što je i “Ne dozvoli”, i time će zaokružiti puna dva sata druženja sa iskonskim fanovima na komercijalan ljubavni praznik.
Istina, nije se osetila atmosfera tog povoda–datuma, kao da je bend to prilično ispustio i ignorisao, već je pružio sijaset hitova i poznatih pesama svoje uspešne karijere, koje, ruku na srce, dosta liče jedna na drugu, te se ima utisak kao da interpretiraju jednu ogromnu celinu sa sijaset sličnih manjih poglavlja.
Ali, to je od početka bio i ostao njihov stil i žanr, koncept i zvuk, nisu ga dalje menjali, i za one koji vole, verovatno tu sličnost u svim stihovima i numerama i ne primećuju.
Od prisutnih u publici vidjeni su – reditelj dokumentarnih filmova Janko Baljak, scenarista i režiser Srđan Ćešić, rok publicista i novinar Petar Janjatović, radio novinarka i muzički PR menadžer – Jovana Coka Stanković i mnogi drugi.
Ivan Makragić
TANJUG / Music Pocket
