MUZIČKI MARATON SKORO VREDAN GINISOVOG REKORDA
Desila se i ta noć, koju smo najavljivali na našim stranama zajedno sa grupom VAN GOGH, a to je prvi maratonski 12-časovni koncert online za sve prave ljubitelje čistokrvnog rock benda. Subota popodne (28.03.) sa početkom u 17.00h sve do kraja policijskog časa, dakle do nedelje ujutru (juče, 29.03.) u 05.00h. Originalna ideja, kako vešti umetnici svojih koncepata uvek žele da iznenade svoje obožavaoce i redovne pratioce na Facebook i Instagram stranicama, gde je i emitovan maratonski koncert.
Zvonimir Đukić Đule, Srboljub Radovanović Srba i Dragan Ivanović Gaga ponovo kao trio jašu na krilima rokenrola u ovo zastrašujuće doba blage apokalipse, želeći da održe živim taj besmrtni duh ikonografije pravih vrednosti.
Naravno, Van Gogh se danima pripremao i zagrevao za ovaj hrabar i zahtevan potez: svake večeri od 8. marta grupa je u online uključenju na FB stranici pevala svojoj publici na različitim lokacijama i malo zapostavljene numere sa početka karijere i neprolaznih rock hitova i standarda koji nikada ne blede.
Na sve to, održali su i jedan matine koncert u četvrtak od 13.00h, skoro sat i po efekne svirke, tako da su imali sasvim dovoljan trening da se upuste u ovakav poduhvat.

Kako su i obećali, live prenos je krenuo od 17h, ekipa se skupila u svom studiju i tu su lagano pripremali početak intimnog rock spektakla. Od Van Gogh-a se i ne očekuje drugačije. Facebook se usijao od komentara i jedne lepe interakcije vernih pratioca.
„Suočavamo se sa velikom pošasti, sa virusom, treba da budemo zajedno, dobri jedni prema drugima, tolerantni, složni. Proći će i ovo. Možda bi trebalo da ponovo reinstaliramo 2020. godinu” – obraćao se Đule svojim gledaocima. Pozivao je na složnost i čeličnu volju tokom ovog teškog perioda, iz srca i dubine svoje duše.
Tokom svirke je dolazila i ekipa RTS-a da zabeleži ovo muzičko čudo i originalan kreativan potez grupe, a tada su Đule, Srba i Gaga naravno nosili zaštitne maske, da budu odgovorni u većoj skupini ljudi na jednom mestu.
Trebalo je sada osmisliti program za 12 sati u kontinuitetu, nije se znalo šta da očekujemo, red priče, red pesama, neki poseban koncept i osvrt na njihovu karijeru, možda anegdote, ili da se simbolično obeleži broj 12 zbog toliko sati live prenosa.

Ali, to je ipak izostalo, osim što je Đule u jednom momentu tokom pauze između numere za one najmlađe pročitao nadahnuto uz glumu priču “Tri praseta”. Očekivali smo da pesmu možda i otpeva u rock fazonu, ali ipak je basna na klasičan način predstavljena deci koja su verovatno uz svoje roditelje pratila program u ranijim popodnevnim satima. Zato je Đule i iskoristio tu šansu da se i njima ovako obrati.
Prva pesma beše “Mama” u drugačijoj verziji, dosta razvučenoj, da bi i sam Đule obećao fanovima da će antologijska kompozicija biti odsvirana i onako kako dolikuje.
Karantin svirka od četvrtka sjajan je bila uvod za ovaj projekat, pri čemu bend stalno dokazuje toliko moćnih ideja koje kroz karijeru plasira i realizuje.

Đule
je uspešno nekoliko puta plivao kao “Delfin”,
dok je plovio na “Brodu
od papira”,
ostavljajući za sobom mnoge “Tragove
prošlosti”,
ali ima odvažnosti da proba kako deluje taj fatalni “Opasan
ples” uz
obiman “Spisak
razloga”.
Karijera duga već 34 godine zaista je obimna, i gledaoci-pratioci su
želeli toliko toga da čuju i slali su svoje želje tokom prenosa,
ali ne mogu sve biti uslišene.
Srba je raspalio na
bubnjevima, Gaga je kao pravi muzički džentlmen i gospodin lagano
pratio na bas gitari sve hitove grupe, a tu je bilo i raznih bisera
koji su ređe svirani na koncertima i turnejama, što je dobar potez,
šteta što nije bilo više toga.
Romantični Đule ne libi se
da prizna da mu je prava ljubav – “Prva
i
poslednja kap” i
to “Za
godine tvoje“, naslovi
koji su uvek uživanje za uši i dušu.
Naravno i novi
aktuelni album “More
bez obala”
(2019) bio je dosta eksploatisan, te smo slušali više puta hitove
odatle. Tu nam frontmen grupe otkriva da “Možda
baš sad“ ume
biti „Emotivno
miniran“, a
i da “Za suze
nema vremena”. Kad
zagusti, mora i da se prizna sledeće –„Više
te ne volim ko pre“, a
u ovim teškim trenucima lepo je čuti ponovo omaž
Draganu Nikoliću i
Mileni Dravić u
zaraznoj i rasplesanoj pesmi
“Gotovo je sve”, čiji
naslov u ovoj kriznoj situaciji i ne zvuči baš najpozitivnije,
nimalo optimistično, ali sama numera jeste.
Evo kakve su utiske na FB profilu javili momci iz Van Gogh-a:
ᴘᴏᴢᴅʀᴀᴠ
ᴏᴅ ɴᴀs, ᴀ ᴘᴏᴢᴅʀᴀᴠʟᴊᴀ ᴠᴀs ɪ
ᴋᴏɴᴛʀᴀʙᴀs!ʙʀᴀćᴏ
ɪ sᴇsᴛʀᴇ ᴇᴠᴏ ᴊᴀᴠʟᴊᴀᴍᴏ sᴇ ᴋᴀᴏ ɪ
sᴠᴀᴋᴏ ᴠᴇᴄᴇ ᴜ 8, ᴏᴠᴀᴊ ᴘᴜᴛ sᴀ P-O-L-A
M-I-L-I-O-N-A
ᴜᴛɪsᴀᴋᴀ… ᴛᴀčɴᴏ
ᴏɴᴏʟɪᴋᴏ ᴋᴏʟɪᴋᴏ ᴠᴀs ᴊᴇ ᴘʀᴀᴛɪʟᴏ
ɴᴀš
ᴏɴʟɪɴᴇ ᴋᴏɴᴄᴇʀᴛ ᴏᴅ 17h- 05 ᴜᴊᴜᴛʀᴜ
ᴘᴜᴛᴇᴍ ғʙ& ɪɴsᴛᴀ ᴘʀᴏғɪʟᴀ❤️!
sʀᴄᴀ
sᴜ ɴᴀᴍ ᴘᴜɴᴀ.❤️
❣️ᴅᴏᴋᴀᴢᴀʟɪ
sᴍᴏ ᴅᴀ sᴍᴏ ᴊᴀᴋɪ ɪ ᴏᴅʟᴜčɴɪ
ᴅᴀ sᴇ ᴜᴊᴇᴅɪɴɪᴍᴏ sᴀ sᴠɪʜ sᴛʀᴀɴᴀ
sᴠᴇᴛᴀ, sᴀ ɪsᴛɪᴍ ᴢᴀᴊᴇᴅɴɪčᴋɪᴍ
ᴍᴏᴛᴏᴍ: #ostanikodkuce ɪ sᴀᴍᴏ ᴊᴇᴅɴɪᴍ
“ᴀʟᴀᴛᴏᴍ” ᴜ sᴠᴏᴊɪᴍ ʀᴜᴋᴀᴍᴀ- ROCK
‘n’ ROLL ᴍᴜᴢɪᴋᴏᴍ.
❣️ᴜ
12
sᴀᴛɪ čɪsᴛᴇ,
ɴᴇsᴇʙɪčɴᴇ,
ʟᴊᴜʙᴀᴠɪ ɪ sᴏʟɪᴅᴀʀɴᴏsᴛɪ,
sᴀčᴜᴠᴀʟɪ
sᴍᴏ ᴘʀᴇ sᴠᴇɢᴀ sᴇʙᴇ❣️ᴀ
sᴀᴍɪᴍ ᴛɪᴍ ɪ sᴠᴏᴊᴇ ʙʟɪžɴᴊᴇ.❤️
Neprekidnom
svirkom nismo dokazali da mozemo da sviramo 12 sati( iako jeste bio
izazov), vec koliko mozemo kad se ujedinimo zajedno. USPELI SMO.
HVALA VAM.
❥U danima koji su pred nama, molimo vas za
jedinstvo, mudrost i solidarnost, koji su nam sad potrebniji vise
nego
ikad❥ #volivasVG #ostanikodkuce #rnrspaszapolicijskicas #kopevazlonemisli #buditedobro
P.
S. #pravdazakontrabas

Kreativni i na tim postovima, dizajnirana slova, sve po redu i kako dolikuje Đuletovom autorskom, autentičnom rukopisu, bend se trudi da bude unikat. I u tome uspeva. Uglavnom. Možda su zato očekivanja za ovo karantin maratonsko druženje bila veća, odnosno želeli smo da dobijemo i nešto više od (puke) svirke, koncerta, nastupa.
Istina, nije Van Gogh u cugu svirao 12 sati, posebno jer je letnje računanje vremena palo baš te noći subote na nedelju, i dobili smo sat manje. Jesu oni svirali od 5 do 5, i jesu završili u 05.05h, ali je to sat kraće, mada je i ovo ogroman podvig vredan hvalospeva. Bilo je onih koji su želeli i vapili da trojka svira i do 06.00h da bi se ispoštovalo tih najavljenih 12 sati, ali nehumano bi bilo zahtevati i tražiti bendu koji je već dovoljno priredio rock žurku za lepu uspomenu.
Ipak, za tu vrstu akcije i programa, gde su akteri u live prenosu, bez publike pred sobom, kao da muzičari nisu imali prostora, prilike ni motivacije da se previše troše i da pruže auditorijumu nešto više od sebe. Da na svakih sat vremena recimo podele neke istinite priče, anegdote, otvore se ka javnosti, svojim iskonskim ljubiteljima, i izdvoje zanimljiva iskustva tokom tri i po decenije grupe. Kako je koja pesma nastala, koji su im omiljeni koncerti u životu, šta ih sve inspiriše za stvaralaštvo, i na svakih sat vremena da dobijemo nešto novo u priči, pripovedanju, što bi se tematski nadovezalo na muziku.

Ovako, imali smo, ponavljamo, trijumf čelične volje i ljubavi prema muzici, skoro vredan Ginisove knjige rekorda, i ovako nečeg sličnog niko se nije setio kod nas ni u istorji muzike ikada: jedinstveno online live druženje sa svojim favoritima u ušuškanom studiju, i najvažnije je da oni to rade – iz srca. I to se vidi, oseća. Pratioci tokom celog prenosa želeli su da čuju još tih manje sviranih pesama, i nadali se da bend neće ukrug ponavljati jedan niz numera koje očigledno najviše voli. Morali su se odmarati sva trojica između rock setova, skoro na svakih sat vremena, da bi bili još snažniji i žešći, uz intermeco instumentale koje svira i pušta Gaga, privlačne verzije Van Gogh hitova bez reči. Nekad se činilo da je dosta tih pauza i možda je njih bilo potrebno iskoristiti ih za kratku priču između članova benda, kao podsećanje na samu karijeru i razvoj grupe.
Jesu ponavljali pesme koje su im najbliskije srcu ili su jednostavno na njih najviše navikli na aktuelnoj turneji, te su publici i poklonili svoje bisere koji ih ispunjavaju. Kultna himna i balada “Neko te ima” mora biti prisutna kao zaštitni znak VG, a ne smemo izostaviti ni eksplozivnu “Nešto vuče me dole”. Uvek je sjajno kada čujemo refren “Ako stanemo, gubimo sve” kao jaka univerzalna simbolika hita “Puls”, a momci iz benda su hodali po “Tankoj niti”, njihali se na “Klatnu”, dok su prosipali “Kiselinu”, razvalili su, kao i uvek sa “Kolo-Ludo luda”. Šetnja kroz karijeru 34 leta učinila je da se uljuljkamo uz čuvenu “Zamisli”, osetimo “Deo oko tebe”, kad su u priči “Ona i ja”, dok nas “Telo nosi”, u neponovljivoj „Zemlji čuda„, i besmrtna melodrama “Šta ako” mora biti na repertoaru. U višečasovnom programu, mora doći i taj kraj, sa neizbežnom i tužnom “Anđele moj brate”. Oni najuporniji i pored umora ostali su do kraja da isprate Van Gogh na počinak i time budu zahvalni što su na tako kreativan muzički način proveli jedan policijski čas. A nedelja ujutru od 5h je novi dan i novi poredak za sve.
Samo dve reči. Pola miliona. Da, toliko je ljudi imalo privilegiju da prati višečasovni rokenrol tobogan i na taj način dokaže da je spas od nevidljive nemani imao smisla, suštinu, jer je ovaj događaj bio jedinstven, tačnije – prava ekskluziva. Svi oni, poetske umetničke duše, odgovorni, savesni, predani, na konstruktivan način su proveli svoje vreme u izolaciji i zaista su ostali u svojim toplim domovima … da podele i toplinu sa našim rokerima.
Inače, nemojte očekivati da ćete videti nakon FB & Instagram live stream-a još negde ovaj koncert, na YouTube kanalu, ili kao skraćeni DVD, ili bilo koji vizuelno audio materijal. Ne, ovo je bilo sada i nikada više. Zato svi neka budu ponosni što su bili deo VG magične avanture u neponovljivom maratonu.
Ivan Makragić