Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, fenomen je koji je oduševio i osvojio čitav svet prošle godine. Peta na listi najtraženijih pojmova na domaćem Google pretraživaču tokom ove godine, dala je na hiljade izjava i intervjua, imala bezbroj nastupa koji su oduševljavali publikom širom regiona, a i dalje je mnogima čudo koje je teško objasniti.
Iako već poznata javnosti kao vokal benda Zemlja Gruva, Konstrakta je neverovatnu popularnost zadobila nastupom na Beoviziji. Već nakon polufinala, čitav region je brujao o neobičnoj umetnici i njenom neuobičajenom spoju nastupa, teksta i muzike koji se iznova i iznova vraćao na repeat. I pored jakih i za mnoge, popularnijih imena, bez komplikovane koreografije i raskošnih scenskih efekata, Konstrakta je na Beoviziji odnela ubedljivu pobedu koju je slavilo na desetine hiljada fanova, koje je stekla širom regiona u samo tih par dana. Onima koji nisu ranije pratili njen samostalni rad donela je potpuno osveženje i autentičnost, ali i začuđenost nad njenim stvaralaštvom. I tako je počeo hajp zvani Konstrakta.
Pripreme za odlazak u Torino na Eurosong su bile praćene do tada nezapamćenom euforijom – Konstrakta je, iako na sceni već 20 godina, maltene preko noći postala centar pažnje regionalnih medija, glavna zvezda na društvenim mrežama koje su bile preplavljene hitom „In Corpore Sano“, odjednom su svi imitirali prepoznatljivu koreografiju, a njeno „i šta ćemo sad“ se našlo gde god je moglo da se ubaci – od parlamenta do svakodnevnog govora. Konstraktina pojava je očarala i mlade i stare, i svima bila jednako neobjašnjiva.
Neobična umetnica je postala mejnstrim zvijezda u četrdeset i nekoj, čime je zgazila (i to simboličnim borosanama) bezbroj nepisanih pravila i ujedno dala nadu svima onima koji veruju da najveći uspeh nije uslovljen brojem godina. I tako je postala univerzalno prihvatljiva i voljena: za decu, tinejdžere, patrijarha Porfirija s kojim je razmenila poklone uoči odlaksa u Torino, intelektualce, radnike, muškarce, žene, za sve.
Konstrakta nas je sve zavela jednostavnošću „obične žene“, skromnošću kojim se nosi sa uspehom, lakoćom kojom suptilno kritikuje estradu, društvo i teorije zavere, ujedno čineći da cela alternativna scena bude mnogo vidljivija i prisutnija nego do sada. Ana Đurić nas je očarala i humanošću kada je uspostavila saradnju sa kompanijom Metalac koja je napravila ograničenu seriju setova koju čine lavor i bokal (identični onima koje je Konstrakta koristila kao rekvizitu u nastupu), kako bi prihod od prodaje bio doniran Nacionalnom udruženju roditelja dece obolele od raka u Srbiji.